Svatko tko uranja u umjetnost bilo koje vrste, zna da se svako toliko može (ili mora) zateći u blizini dragulja kojeg će pažljivo i s velikim užitkom razgledati pa ga zatim i vratiti na mjesto gdje ga je prvotno bio zatekao, a sa sobom će, nadahnut njegovom ljepotom ponijeti sjećanja na trenutak susreta i zanos koji je tim susretom stvoren.
Jedan od takvih dragulja jest i strip „Čovjek-planina“, čiji prekrasan scenarij potpisuje autorica Séverine Gauthier.
Djelo koje po nekim uvriježenim kriterijima ne zadovoljava ni uvjete da ga se naziva knjigom (ne broji niti 49 stranica) i koje ćete iz ruku ispustiti u manje od trideset minuta nakon što ste ga u ruke primili, mogli bismo okarakterizirati kao kratko, ali nipošto i maleno jer je ono zaista jedno toplo čudo s potencijalom da ga se svrsta među svevremenske svjetske klasike poput „Malog princa“ ili „Čovjeka koji je sadio drveće“.
Njegova ljepota, oslikana prekrasnim ilustracijama Amélie Fléchais, ujedno je i njegova najveća mana jer će zbog svoje forme stripa ovo djelo zasigurno biti nepravedno gurnuto na margine književnosti gdje će ga među ionako pretrpanim policama knjižnica i knjižara pronaći tek rijetki.
Pripremio: Matija Katulić
