Izidor Tačković iz Rakitovca rođen je 1974. godine. U svoje slobodno vrijeme bavi se glazbom i fotografijom, te za svoj posao spaja jedno s drugim.
– Fotkanjem sam se počeo baviti prije 10ak godina kada sam počeo raditi u KSU, dućan sa foto opremom. Bavim se i glazbom, još uvijek sviram. Bend nam se zove Cock Porn, a za sad smo izdali jedan album. Sviramo funk – jazz – instrumentale, moj instrument je gitara. To je projekt u kojem svi članovi negdje drugdje sviraju i svi imamo druge projekte tako da je to trenutno na čekanju. –
Fotografsko znanje usavršio je asistirajući u Foto klubu Zagreb.
– Tri godine sam proveo kao asistent Damira Tiljaka pa sam tako naučio sve oko rasvjete i slično. Tamo sam učio počevši sa modnom fotografijom. Tada sam pokrenuo i vlastiti projekt kada sam nabavio gas masku koju od tada koristim u fotografijama. Taj projekt zovem Stalker, model je moj brat Marko. Inspiracija za te fotografije su mi noir filmovi, tamnija tematika. –
Izidor je dobio brojne potvrde za svoja fotografska djela, čak i naslovnicu prodavane knjige. Fotografije su mu bile izložene na mnogim mjestima, čak i izvan Hrvatske.
– S fotografijama Stalkera dobio sam nagradu Salona fotografije Vinkovci 2010. Nedavno je izašla i knjiga ‘U susret vremenu’ u kojoj su izložene moje fotografije. Također su neke moje fotografije u knjizi Lice u ogledalu vizažistice Marije Koptrle. 
Jedna od mojih fotografija je iskorištena kao naslovnica za Algoritmovu knjigu ‘Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem’ Andree Pisac. Radi fotokluba su moje fotografije ‘visile’ i okolo po svijetu – na izložbi u Londonu i Argentinu. –
Navodi kako je najviše zadovoljan sa vlastitim projektom ‘Stalker’, te kako to voli više nego modnu fotografiju.
– Jako volim filmove i da imam više vremena, to jest da samo to radim – Stalker bi bio odraz svega što se događa u današnje doba. Kroz Stalkera radim karikature. Imam mnogo ideja ali malo vremena. Kroz te fotografije se mogu izraziti. Većina fotografija Stalkera su slikane u blizini moje kuće i u okolici. –
Izidor trenutno radi kao fotograf za portal Ravno do dna, pa radi toga putuje po koncertima i fotoaparatom hvata najbolje trenutke.
– Slušam sve što smatram kvalitetnim, preferiram Metal ali slušam baš sve do jazza i ostalog. Jako volim glazbu i filmove. –
Na pitanje odakle umjetnička crta, odgovor se krije u genima – otac mu je radio kao aranžer za Gradski magazin, a majka se bavi cvijećem. Još jedna od Izidorovih zanimljivosti je ta da on nije tip osobe koji će sam sebe promovirati, no u tome je upravo i čar ovog umjetnički nastrojenog fotografa.
– Savjetovao bi svima koji imaju hobi da neka nađu vremena za to jer bi mogli propustiti priliku i nikad ne saznati koliko bi im to, taj hobi, mogao značiti. –
Redakcija Kronika Velike Gorice želi Izidoru puno sreće u daljnjim pothvatima te što više uspješnih projekata i izložbi.
