Nakon kraće ljetne stanke Galerija Galženica idućeg petka ponovo otvara vrata, a u Goricu stiže izložba ”Julije Knifer, Tomo Savić-Gecan, Goran Petercol: Prema praznini / Towards Emptiness”. Naime, upravo je praznina, kao ishodište, ili krajnji rezultat, točka spajanja ova tri umjetnika koji joj pristupaju svaki iz svog narativa.
“U području sveobuhvatnosti praznine ova tri umjetnika koriste različite narative. Ishodišta su im bliska, ali teme i rezultati se razlikuju. Radi se o umjetnicima različitih generacija čiji rad je lišen stilizacije i piktoralnosti, koriste minimalna sredstva.”, poručuje autorica koncepcije i kustosica izložbe je Ana Knifer.
Radovi Julija Knifera, motiv meandra i njegov rad na anti-slici već dobro su poznati. Riječ je o umjetniku tradicionalnog slikarskog izraza koji generacijski pripada kasnom modernizmu, a motiv slike je diskvalificirao već krajem 50-ih godina prošlog stoljeća radeći na anti-slici. Konačan cilj je Kniferu bio stvaranje anti-slike, što je detaljno opisao u Bilješkama iz 1975. godine. Monotoni ritam i meandar najprepoznatljiviji su za Kniferov rad, ali i praznina te ideja o potpunom nestanku slike. Put ka dematerijalizaciji za umjetnika je značio osobnu slobodu i oslobađanje od slikarskih konvencija.
Šezdeset je godina prošlo od Kniferove anti-slike do antimaterije Tome Savića-Gecana.
Najradikalniji Gecanov rad nastao je u suradnji sa CERN-om, gdje su čestice zraka iz galerije u Amsterdamu pretvorene u antimateriju. Područje Gecanovog istraživanja su institucije, galerije, izlagački prostor, pozicija umjetnika, odnosno umjetničkog djela, ali i društveni odnosi u širem smislu. Sredstvo izražavanja je praznina. Umjetnik u prostor postavlja objekte koji će se uklopiti u arhitekturu. Najčešće su neprimjetni, ali u nekim slučajevima mogu predstavljati smetnju prilikom kretanja prostorom. Na retrospektivi u MSU-u u Zagrebu 2020. godine izvodi Prostorne intervencije I, II i III. Zidovi u MSU su bili u funkciji, s namjerom da kasnije budu izloženi u drugom kontekstu. Jedan od ta tri objekta preseljen je u Galeriju Galženica u sklopu ove izložbe, ali u različitom kontekstu i s drugom svrhom.
Radni proces Gorana Petercola odvija se unutar granica koje sam sebi postavlja, a koje ne izazivaju frustraciju, već, suprotno tome, određuju prostor umjetničkog djelovanja. Kroz rad ispituje vlastite mogućnosti, a rezultat tog procesa pokazuje publici. Unatoč preciznosti i kontroliranim uvjetima nastanka crteža, Petercol se u izvedbi svjetlosnih instalacija ipak odriče potpune odgovornosti. Svjetlom se kontinuirano bavi od 80-ih godina, a u rad uključuje predmete koje nalazi slučajno, prihvaćajući nepredviđene okolnosti. Sugerira na taj način izlaz iz pozicije determiniranog. Instalacije su fluidne i podložne promjeni, pružaju nam iluziju čije je trajanje ograničeno.
Ova tri umjetnika čiji se radovi u nesagledivim smjerovima i vremenu podudaraju ili razilaze, povezuje to što se praznina, proces, tranzitivnost i vrijeme isprepliću na širokom području njihovog djelovanja. Radni proces glavna je poveznica u njihovom radu, a posljedica procesa je forma.
Svakako zanimljiva izložba koju ne treba propustiti, a otvorena je do 29. rujna 2022.
