Sudsko vijeće Županijskoga suda u Velikoj Gorici u prosincu je odbacilo žalbu protiv određivanja istražnog zatvora jednoga od dvojice albanskih krijumčara migranata zbog osnovanosti sumnje u počinjenje kaznenog djela Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma.
Sutkinja istrage pozvala se je na izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu, izvješće o postupanju policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice o zaticanju osumnjičenika, tri potvrde o privremenom oduzimanju predmeta te na iskaz jednoga od osumnjičenika, a Županijski sud je utvrdio da je protokol izveden u skladu sa zakonom.
Iskaz krijumčara na koji se sutkinja istrage pozvala opisan je kako slijedi: “Isti je detaljno opisao kako je došlo do dogovora oko prijevoza, da je vozilo preuzeo u Francuskoj i zajedno s dečkom, koji je samo putovao s njim, došao u Zagreb gdje su proveli dan i pol i nećkali su se hoće li navedeno učiniti, čak su odlučili se vratiti kući što dokazuju i SMS poruke, no onda su ti ljudi rekli da će im za taj posao dati više novca odnosno da će dobiti još 500 eura više”, navodi se u obrazloženju.
Žalbu je podnio samo jedan od dvojice, i to tvrdeći da o pokušaju djela nema saznanja: “Iako je osumnjičeni […] izjavio da žalitelj nije imao nikakvih saznanja, u daljnjem izlaganju je iskazao da mu nije poznato je li i njegov prijatelj komunicirao s tim osobama, ali mu je poznato da su te osobe imale broj telefona […] kako bi istoga uvjerili da prihvati taj posao. Uz navedeno, sutkinja se istrage pozvala i na iskaze migranata, državljana Iraka, i to […] koji su iskazivali kako je došlo do ulaska u kombi u kojemu su bile dvije muške osobe. Također, u ovoj fazi postupka se, suprotno prigovorima žalitelja, sutkinja istrage mogla koristiti dobivenim obavijestima od migranata, a pitanje konfrontacijskog prava je aktualno u fazi rasprave, a ne u ovoj fazi postupka”, navodi se u rješenju.
Priznanje kaznenoga djela u ovom slučaju, utvrdilo je vijeće, nije od utjecaja na utvrđivanje postojanja opasnosti od bijega kao što to nije ni ranija neosuđivanost.
“Nadalje, obojica osumnjičenika su državljani Republike Albanije, gdje im je i prebivalište, osumnjičeni […] je nezaposlena osoba, a osumnjičeni […] student pravnog fakulteta, dakle nemaju redovitih primanja, a na teritoriju Republike Hrvatske nemaju prijavljeno prebivalište, nitko od njihovih srodnika ne živi u Republici Hrvatskoj niti imaju reguliran status, dakle ni na koji način nisu vezani za teritorij Republike Hrvatske, što upućuje na zaključa da su isti u Republiku Hrvatsku došli s ciljem stjecanja imovinske koristi činjenjem ovakvih kaznenih djela”, navodi se.
Uz okolnost da na teritoriju Republike Albanije nije moguća primjena europskog uhidbenog naloga, sudsko vijeće je zaključilo da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti jamstvom kao ni mjerama opreza.
Za navedeno kazneno djelo maksimalno trajanje istražnog zatvora je godina dana.
