Sva mi usta zdušno zjevaju
Predlažem zato praksu novu
Koja će donijet još bolju lovuPosjednite zvijezde spuštenih hlača
I za gledanje nek se karticom plaća
Umjesto što se van tonaliteta deru
Bolje da na pozornici svečano seru”Ti bi i na guzicu propjevao!”
To je moto službeni
I depresivci koji ovo gledaju
Neće biti snuždeni
Ozvučit treba školjku i dat im laksative
Al’ snimat ih ipak iz ptičje perspektive
Pustit matricu pjesme neka glasno svira
I vidjet tko crijevne tonove bolje kontrolira
Za svaki pogođen ton žiri kenjaču bod daje
Kad je prdac produžen, od sreće svi zasjaje
Za rafalne bravure za Porina se nominira
A kad se u tonu bućne, netko iz žirija glavu si prosvira
Jer to je takva ekstaza, takav doseg, nadahnuće
Da ni strahovi od smrti čovjeka više ne muče
Za falš što dolazi iz Zvijezdine guze
Kojoj su očito nenaklonjene muze
Slijedi kazna od boda manje
A publika viče: “Totalno sranje”
Doma čitave obitelji navijaju, svoje bodre zdušno
Posebno je zabavno kad zvijezde “zapjevaju” jušno
Dok pune se školjke od bijelog porculana
Sve gori od htijenja i radnoga elana
Neke zvijezde baš i nisu na nivou jednog Bacha
Jer dopušteno se usrat, ali ne od straha…
