Moji su oduvijek htjeli da budem netko drugi
Da se u život otisnem
Na onom brodu kojeg nikad nisam htio
Na kojem mornar rijetko pokisne
I voljeli su mene, al’ još više to što žele da
Jednog dana postanem
I svojski se trudili da to što stvarno jesam
Predugo ne ostanem
Možda i jesam ostao samo stari vjetropir
Što mogu kad sve ostalo meni ne donosi mir
I stalno su nalazili prikladne modele
Da se na njih ugledam
A to su sve danas neka posivjela lica
Što žive takozvani život uredan
Al’ nisu me zanimali ti robovi sistema
Koji zbog zilnog straha nemaju dilema
Dal’ da idu uz ili niz rijeku
I što šepire se odmah čim prve pare steknu
Ja sam se znojio i opcije krojio
Puno tog sa strašću radio, od sveg se brzo hladio
Bio svačiji klaun i živio za smijeh
Uvijek spreman nekoj djevojci uvaliti blef
I uvijek dopuštao da mi vrijeme krate
Stvari što se slabo financijski isplate
Ma nemam ništa protiv novca
Al’ ne želim mu robovat
Ima puno ljepših stvari
Kojima se mogu odat
Da li sam gubitnik koji sve samo promatra?
Ha, ovisi što se pod uspjehom smatra…
…Možda i jesam ostao samo stari vjetropir
Što mogu kad sve ostalo meni ne donosi mir
