Većina vas je vjerojatno samo prošla blizu
Još jedan od neposjećenih gradića u nizu
A vjerujte mi na riječ – to je zbilja bila šteta
Da je pravde, Delnice bi bile poznate ko Kreta
Ali zapravo, dobro da nisu popularne tako
Da jesu, u stresu i gužvi sad bi plako
A ovako, skidam starog sebe kao zmijsku kožu
Sjedam u Delnicama, ko u predsjedničku ložu
U birc Centar – uređen u starom, komunističkom stilu
Naručujem kavu, pivu, ulazim u zonu opuštenu, milu
Ništa, baš ništa ovdje, ne radi se na silu…
…U daljini vrhovi ko pijetlova krijesta
Do njih vodi stara, živopisna cesta
Iz jesenje magle izvire grad drvosječa
Na seriju “Život na sjeveru” podsjeća
Kuće strmih krovova, sve ko iz bajke
Svuda livade gdje zimi voze sanjke
Grad smješten u udobnoj kotlini
Navikao oduprijeti se svakoj zimi
Gorštaci se okolo muvaju, ljubazni iznad očekivanja
Svi se poznaju, u prolazu stoički iskomentiraju zbivanja
Više je starih no mladih, ostao sam dojma
Al’ možda sam i fulao, stvarno nemam pojma
Čini se da u gradu možda malo i nedostaje mladih žena
Moju Doru kad bi muški vidli, pogledom je pratili ko sjena
Nitko ovdje za lažna svjetla velegrada ne mari
To zadovoljstvo jednostavnim životom duh ozari
Možda i ja previše sebe postavljam u njih
Pa time krnjom istinom narušavam stih
Ali ovdje je bez sumnje usporen postojanja ritam
Užurban, urban, sulud život ovdje srećom nije bitan
Neću reći da sam upoznao gorštačko srce do kraja
Ali znam da se nasititi ne mogu ovog planinskog raja
Svugdje ljudi svoje križeve nose, to bar svi znaju
Ali eto, ko što rekoh, meni je ovdje ko u maloj raju
Znam, reći ćete – “Dosadilo bi ti to brzo
posebno kad bi se zimi do kostiju smrzo”
Ali mogu vam reći, volio bih tu biti gost čest
I ovaj opći stav staviti na test
Pa provjeriti da li bih radije bio gost
Ili prema domaćinstvu gradio si most
Glavna tu je briga da se dobro jede i još bolje grije
Vjerujem da je svatko ovdje bar jednom koristio skije
Kraj fontane spomen ploča s rekordnim nanosima snijega
2018. bilo je 182 centimetra, to već stvarno nije “šega”
Pored malog stadiona – klizalište i birc “Pak”
Anal-iziram ga iznutra – posao ugodan i lak
U zraku miris dima što iz dimnjaka se vijori
Uz Borovničku se o zamišljenim avanturama zbori
Eh da mi je u kući ostat mjesec dana, snijegom zameten
Ne možeš ni na posao, ni u školu, baš ničim nisi ometen
Ljuštiš češnjak, narezuješ pancetu, ide prva piva
Noge pružaš prema peći, putanja misli nije kriva
Možda je to sve u konačnici samo moja naiva
Ali volio bi provjeriti sve što se u toj osami zbiva
I u birtiji, a i na cesti
Teško je nekog živčanog sresti
Život je ovdje sasvim penzionerski
I za one dubljeg i za one plićeg džepa
Vrijeme tu ne trči, već naočigled šepa
A tek prekrasan park, za oči poslastica prava
U blizini srne u ograđenom, tlak se snižava
Vrapčići u jatu krušne mrvice po klupicama zobaju
Gdje klinci noću žude da se u prvoj ljubavi oprobaju
Na zidu restorana medvjed prepariran
I premda bio sam zbog tog iznerviran
Opet, ha u krvi je čovjekovoj oduvijek lov
I te prekrasne planinske divljine zov
Ljudi pričaju o sasvim jednostavnim stvarima
Ispijaju rakiju sa svojim dragim konobarima
Opaze te znatiželjno jer si stranac
Tako je to kad ljudi nije krkljanac…
…Mršti se pogled i želudac grči
Bliži se vrijeme za povratak kući…
