Što da vam kažem – volim trčati i(li) brzo hodati, doista. Ne samo da ta činjenica pomaže održavanju kakve takve linije jednog već hm hm starijeg “dečka” već je riječ i o aktivnosti koja ti polako mijenja stil života, posebice onaj birtijaški dio života. Naprosto, nakon obavljenog treninga nemam više sumanutu potrebu ko prije dokopati se birtije. Unutrašnji mir nakon prikladnog fizičkog napora čini svoje, otupljuje ili čak u potpunosti odnosi želju za bančenjem. Naime, čemu pivica kad sam već na bolji i prirodniji način ugodno omamljen. Prije sam dane u kojem nisam ni časka provirio iza vrata nekog kafića smatrao izgubljenim, da ne kažem nedostojnim postojanja. Odlazak u birtiju je, da tako kažem, zaokruživao dan (a bogami i moje lice). A sad, sad se to malčice izmijenilo. Ne puno, ali dovoljno da se ne pretvorim u prase koje od škembe ne može normalno navući ni čarapu. No, nije tu samo riječ o želji da izbjegnem hmeljno zatiranje rezultata treninga. Radi se o tome da sam dovoljno zadovoljan i ispunjen da bih taj osjećaj tražio negdje drugdje. Usput i uštedim pokoju kunu, pardon euro. Da vam budem iskren, ne fali mi previše iako dojma sam da katkad kad je se dočepam (birtije mislim) nadoknadim svo ono vrijeme koje se nismo vidjeli. Ona mi je zahvalna na tome i veselo trepće svojim snenim, ali uvijek vatrenim očima.
Ne mogu se oteti premisi da je u kapitalizmu teško održati vitku liniju. Distraktori vrebaju sa svih strana i u najnezgodnijim momentima. Da je tome doista tako, najbolje svjedoči sljedeći primjer. Obavio sam danas za svoje mogućnosti prosječno kvalitetan trkački trening po jednom šumom opkoljenom makadamu. Po istrčanoj ruti odmah sam stisnuo stop na svojoj trkačkoj aplikaciji. To je onaj sladak momenat koji, ruku na srcu, tehnologija pruža – uživaš i naslađuješ se svojom prosječnom brzinom, prijeđenim kilometrima, – nadobudno zamišljajući kako će oni samo dodatno rasti, potrošenim kalorijama (veseleći se činjenici da ćeš ih poslije treninga također trošiti zbog metabolizma kojeg si upravo ubrzao). No, umjesto da u aplikaciji za trčanje pred meni izlete svi ti podaci nad kojima se sladostrasno oblizujem evo ti reklame za Mc’Donald’s da se nad njom oblizujem. Jeb.. li ti život. Tješim se, ma hajde, pusti tu glupu amerikanizaciju, jači si ti od tog. Al’ ne mogu i ne mogu otresti se slike tog slasnog novog hamburgera. Kako li su samo savršeno precizno odabrali ciljnu skupinu. Izgladnjeli medo nakon treninga. Potrošio 500, unio 5000 kalorija. Kakvo mršavljenje, spreman sam za zimski san.
Dobro je da se birtije toga nisu sjetile, tješim se – al’ opet samo je pitanje vremena kad će mi nakon treninga na ekran izletjeti reklama za najbliži ugostiteljski objekt koji nudi prikladnu nadoknadu izgubljenih tjelesnih tekućina. Pa ti budi discipliniran u ova današnja vremena. Jedino da se riješim mobitela. Hm…ludost ili dobra ideja?
