Prije nekog vremena jedan moj frend (neću ga naravno imenovati jer je ovo ipak javni medij, a on jedan ozbiljni poslovni čovjek) je u internoj Whatsup grupi podijelio s ekipom svoje urnebesno iskustvo vožnje Croatia busom od Zagreba do Splita. Toliko sam se smijao čitajući njegove bilješke u natuknicama da sam ih odlučio, bez i jedne izmjene – da ne narušim autentičnost texta, ovdje objaviti – uživajte i zapamtite da se ne žalite toliko na našu liniju 268…
Ovo iskustvo jednostavno moram podijeliti:
-Croatia bus Zagreb-Split 00:30
-iza sve puno pa sjednem napred 2 red
-voze Grunf i Jeremija
-Jeremija ima 58 i poceo je vozit prije 3 mjeseca
-Grunf ima oko 50, vozio je 10 god u Njemackoj, sada vozi Croatia bus 6 dana
-obojca bosanci, ni jedan kurca ne kuži čemu služe svi oni gumbići kod volana
-ne znaju ni karte pregledat (jer ima rezervacija, on line, kodova…), pregledavat karte ih uči neka mala od 20-ak godina, vjerojatno neka edukatorica iz firme
-krenuli, frajeri ostavili vrata poluotvorena, ljudi se žale
-stanemo, zatvore vrata
-prćkaju po gumbićima, ne znaju narihtat klimu i ugasit svjetlo
-ugase klimu, krenu im se maglit stakla, kiša pada ko luda
-Grunf psuje da je zaboravio ruksak sa sendvičima i vodom
-stajemo na Croduxu na Lučkom da si Grunf kupi sok
-magle im se stakla, Grunf vozi a Jeremija briše. Ovaj ga uči kak je trebalo staklo namazat sa tekućim sapunom da se ne magli
-ne pomaže krpa, Jeremija briše rukom
-ne pomaže ni ruka, Jeremija vadi vlažne maramice, zasere cijelo staklo
-svađaju se kaj znači koji gumbić, Grunf sere Jeremiji da kak vozi već 3 mjeseca a još ne zna koji gumb čemu služi
-Jeremija sere Grunfu kak ne zna koji gumb čemu služi, a vozio je ovakav Volvo u Njemackoj
-Grunf se dere da nije isto, da je onaj bio na kat 
-upale napokon klimu i odmagle im se šajbe, e al sad je 5°C u busu
-ekipa se žali da se smrzava, Grunf govori da mu je sigurnost najvažnija i da nemre vozit sa zamagljenim staklima
-ekipa vadi dekice, jakne, svi se smrzavaju
-na Macoli 20-ak auta, ovi umjesto da stanu na parking za bus, pol sata manevriraju da se sparkaju pred ulaz. Napokon stanu i zagrade 15 mjesta za aute 
-promjena vozača, sad vozi Jeremija
-bus krene skakat ko lud, kak su prćkali po gumbima nekaj su s hidraulikom sprćkali, ekipa svakih 20 metara skače pol metra sa sica
-frajeri se svađaju, Jeremija krivi Grunfa da je on nekaj sprćko, ovaj viče da njemu nije skakalo dok je vozio
-opet hupser, padne sa stropa poklopac od komandne kutije u kojoj su svi živi elektro kabeli
-Grunf je pokušava zatvorit ali uzaludno
-Jeremija rikta hidrauliku, ali u biti pali i gasi svjetla
-Grunf ga nafuka da stanu u nekom zavoju na sva 4, da se to ne rikta u voznji. Uzaludan pokušaj
-u Zadru na naplatnim kućicama ostavljamo neku baku i unuku. Nemaju pojma di su im koferi, pol sata traže kofere
-okret na punoj crti, dalje prema Splitu
-Grunf dijeli savjete kak se ne smije kočit u zavoju, Jeremija pizdi jer mu ovaj pametuje pa mu predbacuje kak je on “narihto klimu”
-probudim se u Skradinu, Jeremija se nasuko na rinzol, bus stoji poprijeko na nizbrdici, poprijeko na cesti preko dve trake
-prćkaju po gumbićima da dignu bus-nejde
-Grunf sjeda za volan, sad će to on sredit, stisne gas, odvali valjda pol zadnjeg branika
-sad je fino toplo u busu, ali ekipa je bubrege ostavila jos u Zadru
-opet pada kutija sa kablovima s plafona
-ekipa sad već od muke umire od smijeha
-na ulazu u Split se posvadjaju koji je pravi put
-bus sad vec skače metar u zrak na svakoj grbici
-Grunf podjeb… Jeremiju da je to do šofera, da njemu niš nije skakalo
-Jeremiju zove neko na mob, manevrira po Splitu i objašnjava nekome kak se vozi po Beču. Ekipa sad vec vrišti od smijeha, komentiraju da sad jos samo moraju otkazat kočnice i to je to
-na ulazu na kolodvor stoji neki poljski bus. Grunf mu ide na prozor “pojasnit neke stvari”
-nemaju pojma na koji peron treba stat pa stanu na blef
-uzimam torbu i bježim glavom bez obzira. Žao mi je samo ljudi koji moraju s njima do Dubrovnika 
