Džabe ti je što si mlad, pametan, vičan svom zanatu
Važnije je na strateškom mjestu imat mamu ili tatu
Danas malo vrijedi fakultet ako nemaš štelu
Indeks u ruci bit će tvoja lopata za bauštelu
Ako imaš sreće, strica ili muža u vodećoj stranci
Možeš bezbrižno planirat ljetovanje na Šri Lanci
Ako u državnom sektoru trenutno nema slobodnog radnog mjesta
Ma ne brini, izmislit će ga za tebe, to je bar pojava normalna i česta
Menadžer ljudskih potencijala? Ne, njih je previše diljem svijeta
Tvoje mjesto će se zvati: “Stručni savjetnik za odlazak do toaleta“
Titula je laskava i svaki normalan čovjek njome se ponosi
Ta odgovorna funkcija radnom kolektivu uvelike doprinosi
Sistematski obiđeš urede, provjeriš dal se kome piški ili kaka
Izvijestiš jel` slobodno il nije, a tvoj izvor informacija je kvaka
Katkad zamoliš kolegu/icu koji tamo već duže vrijeme sjedi
Da malo požuri s radovima jer je hitna intervencija posrijedi
Za par mjeseci izležavanja u uredu već škripi pod tobom fotelja
Škemba ti raste od poslovnih ručkova, gemišta i pića od hmelja
Ne ostvaruješ se, pitaš se koja je bila svrha tvog fakulteta
Kad tvoje dužnosti može obavljati i neka priglupa starleta
Skrivaš se pod stolom kad čuješ korake šefa ispred vrata
Jer sav pod stresom strepiš da te u velikom neradu hvata
Bolje ovako, ako ti uđe u ured, mislit će da te nema,
I da negdje možda nešto radiš – marljiv član sistema
Nije lako ubit osam sati, treba nečim ispuniti vrijeme
Tri put kakaš, pet put piškiš, čak zalijevaš krizanteme
Na internetu još je zbilja malo toga što si pogledao nisi
Masturbiraš na wc-u maštareći o bujnoj kolegičinoj sisi
Kad izađeš van i prijatelji te pitaju: „ S čim se baviš care?“
Mudro skrećeš temu jer što ćeš reć?: „Postojim za pare“
Ispeglano odijelo, kravata, uvijek obrijan svježe
Nasmijavaš žene po uredima, opireš se sili teže
Ponekad, zagledaš se u samog sebe, nađeš osjećaj srama
Bolji si od ovog, al` tko se previše buni, izbace ga iz hrama
Znojiš se nad svojom kletom sudbom ispraznog komfora
Al ipak ništa ne mijenjaš jer od nečeg se (pre)živjet mora…