Kad će taj petak”, pjevala je Pokos Vlatka
Sad vrijeme je za verziju od Majsec Zlatka
Petak je mnogima najdraži dan u tjednu
E pa zato i zaslužuje pjesmicu bar jednu
Petkom:
Na posao idem sa smješkom od kog ne mogu se branit
Za razliku od ponedjeljka, kad samog sebe želim ranit
U utorak se sa sudbom kletom nerado mirim
U srijedu pravim se da ne vidim, samo žmirim
Četvrtak težak sam i umoran – skupilo već se sve
Kadli evo meni petka, da izvuče me iz nevolje te
Od jutra lagano pijuckam, častim kolegice
Nosim vruće hlačice i majicu na bretelice
Fućka mi se živo što me gledaju ko zadnjeg idiota
Što skačem iz ureda u ured ko pseto preko plota
Veseo sam danas tako da mi čak i loše društvo prija
Ne bi me omelo – ni da oko vrata omota mi se zmija
Volim i one koje ne volim, pjevam pjesmice razne
Znam da kad si odveć sretan, šefovi te brzo kazne
Jer kad netko je preopušten – djeluje kao da ništa ne radi
Al’ ne mogu protiv sebe, premda razum se sa srcem svadi
Zabavljam se po uredima, niš mi nije teško
Čak me ne živcira što me bari neki peško
Pomalo u depri, bezvoljan i mrk u ostale radne dane
Hvala nekoj stvari na petku, što liječi duševne rane
Petkom pristajem na poslove koje nitko drugi ne voli
Jer sve je lako kad je petak, svaki posao manje boli
Gurnut ruku u kravu odostraga, otčepit kanalizaciju
Pustit na sebe golorukog čitavu naoružanu naciju
Uć’ u okno rudnika, zarazit se s koronom
Šljakat osam sati s najiritantnijim moronom
I kad šef se na me dere, u meni i dalje milina
Jer petkom sve mi ravno ko Panonska nizina
Otputovat ću u prirodu, spiskat pare na cugu i hranu
Ako mi se neda nigdje, serije ću gledat u svom stanu
Navečer družiti se s ljudima, to su duševna napajanja
Jedina mana koju vikend ima je – prokleti rok trajanja
