Mirnu postelju bonaca sprema čamcu
Sunce u moru hladi crvena leđa
Opijen vinom starac hrče na pramcu
San mu se tiho zavlači ispod vjeđa
U posjet mu često dođu noćne more
Kada opkoljen tamnom pučinom sanja
Otkad je pročitao priču „Starac i more“
Ta ga borba s morskim psima proganja
I evo, peraja već iz mora viri
Kao pila na polutke vodu reže
Gdje god prođe zvukove panike širi
Ribice u šoku obezglavljeno bježe
Pas ujeda sabljarku bez vel’kog truda
Starac dolazi pred živčanog sloma rub:
„Ajd’ napadni mene ako imaš muda!“
Sikće on kroz jedini preostali zub
Uzima harpun, baca ga psu u glavu
Krupne kapi znoja cure mu niz čelo
Već zamišlja restoran za gozbu pravu
Gdje drsku će neman poslužit za jelo
Ubio je prvog, al novi već stižu
Premda su miljama daleko, krv njuše
Crvi gladi pod glatkom im kožom gmižu
U želucima im dugo propuh puše
Iako se starčić ko sam Rambo bori
Morski psi do kostura ribu požderu
„Nek vas barem gadna dijareja mori!“
Bespomoćno urla u njihovom smjeru
Al siti psi jedre na brazdi svog smijeha
Ti stresni trenuci starcu život krate
On se budi uz psovku putenog grijeha:
„Hemingway! Je.. ti morski pas mater!“
