Odmah na početku želim napomenuti da namjera ovog teksta nije nikakvo ismijavanje bilo kojeg od navedenih mjesta već isključivo pokušaj da se malo opustimo, zabavimo i po mogućnosti nasmijemo u ova suviše depresivna i ozbijna vremena. Tekst je isključivo stvar fikcije, dakle nema veze sa stvarnim razlozima koji se kriju iza imena turopoljskih mjesta, sela i gradova koje sve odreda ljubim i volim pa Vas molim – ne zamjerite mi što sam se, u isključivoj namjeri da zabavim i Vas i sebe, dječje zaigrao pišući ovu potpuno izmišljenu povijest imena deset mjesta ovog turopoljskog kraja…
Buševec
Stara legenda kaže i sigurno ne laže… iza nijedne gore i nijednog mora, u pradavnoj daljini rodio se ocu sinčić. Kako i priliči takovim prigodama sretni je otac pozvao čitavo selo da zalije sretan trenutak. Čisto iz zajebancije netko veselo viknu:
“Kaj mislite, bu ovaj mali ševec kad naraste?”
“Bu, bu ševec!”, svi prisutni digoše čaše u čast nadolazećeg bogatog spolnog života netom rođenog dječačića. Vremenom su izbacili jedno “bu” iz imena jer su se osjećali poput zbora mucavaca.
Kravarsko
Svi znamo za legendarno povijesno govedo rasnog dupeta ili ti tura po kojem je ovaj naš vrli kraj dobio ime. Nije tog goveda nedostajalo ni na području Kravarskog no ime bi vas lako moglo navesti na krivi put zaključivanja. Naime, radi se o malo kome poznatoj kratici. Poslužimo se kazivanjem svetog Jerolima koji je u crkvenim spisima dalekog 16. stoljeća zabilježio i to da je taj kraj uspješno odagnao napad Avara – strah i trepet za svu europejsku živalj željnu mirnog života. U duhu tog tumačenja ime Kravarsko valja raščlaniti na sljedeće sastavnice: “Kr”, “avar”, “sk” i “o”. Jerolim je volio i bio poznat po svojim šifriranim kratičastim začkuljicama kojima je nerijetko, na svoje skriveno veselje, znao zbunjivati svoju bogobojaznu sljedbu. Tako je postupio i kad je od strane domicilnog stanovništva bio izglasan glavnim povjerenikom koji će tada još bezimenom kraju nadjenuti prikladno ime. Kr je kratica od kratica jer Jerolim ponad svega kratice štuje. Avar – kao što smo već rekli označava poraženo krvoločno pleme članovi kojeg su obredno premazani kravljom balegom i bačeni u muhojamu. Sk je kratica od …ne nije Sisak ko što su neki pomislili – govorimo ipak o vremenima dok kola još nisu imala registraciju. Sk označava skitnje kojima su neki mladi tada bili skloni – posebno u doba žetve kad se teško radilo na poljima s kojih su rado bježali u šume. O označava činjenicu da bi žetva uvijek u tom kraju bila obavljena na vrijeme jer su se ti mladi, kad bi se u šumi izgubili, stali vrtjeti u krug (O je simbol tog kruga) čime bi se vremenom vratili od tamo odakle su i krenuli – na polje gdje su onda htjeli ne htjeli morali obaviti svoj dio posla…
Ključić brdo
Bila jednom jedna djeva koja nije voljela ostajati kući sama. Nije ni njen dečko volio da je ona sama kući pa je stalno bio kod nje. I tako, malo pomalo postali su nerazdvojni njih dvoje. Nakon stanovitog vremena dečko zaključi da ga ta veza malo guši pa se jedan dan iskrade iz kuće ne bi li na obližnjem proplanku udahnuo svježeg noćnog zraka. Djeva skuži da ju je ovaj ostavio samu u kući. Toliko ju to povrijedi i razbjesni da zaključa kuću, proguta ključić, zatvori prozore i zapečati dimnjak. Dečko razbije prozore da dođe do nje, ali ne nađe ju u kući. Nitko nikad nije saznao kud je i kako iz zatvorene kuće zauvijek otišla, a nitko nije ni imao rezervni ključić niti ga u selu napraviti pa je kuća ostala nezaključana što nije bilo sasvim racionalno u ta vremena…
Vukovina
Lovci starine uvijek bi se napili vina prije no što bi krenuli u lov na vukove. Tvrdili su da im je od tog ruka sigurnija prilikom nišanjenja čemu svjedoči i podatak da bi mnogi vuk dignuo ruku (šapu) na samog sebe čim bi ugledao lovca kako naginje iz peharčeka. Znao je jadan da nema šanse pa čemu da sebe i progonitelja bezveze muči jalovim bijegom. Bilo je to doba kad su vukovi padali bez ispaljenog metka pa se onda prigodnije i bogatije slavilo za Novu godinu.
Dragonožec donji – povijesni izvori prilično se spore u svezi pravog izvora ovog imena. Jedan spominje stanovitog Dragu i njegov set noževa s kojima je sam odbio najezdu Turaka, dok se drugi izvor kune u tvrdnju kako su pripadnice ljepšeg spola u ovim krajevima odvajkada vodile posebnu brigu o svojim nogama koje su im bile vrednije, a time i draže od sveg drugog – prašnjavi spisi spominju čak i depiliranje istih – aktivnost znatno ispred svojeg vremena.
Dragonožec gornji – sve isto kao i kod donjeg – samo što su ženama tamo noge rasle iz glave – prema gore.
Gudci
Kod imena Gudci riječ je o klasičnoj gramatičkoj greški nehotičnog izostavljanja slova j ispred d, a što neki leksičari vole zvati kolačalizacija odnosno slatko gutanje slova. E pa tako je i jedan kolača od slova uvijek gladan svat s tog područja, a po izravnom citiranju te povijesne legende, negdje u 17. stoljeću kazao: “Nema danas, danas postimo svi skup, dobri moji pajceki. Dobri ste vi meni svi, vi ste svi meni tako dobri.”
“Dobri su za večeru!”, dobaci mu podrugljivo susjed, ali naš se junak nije dao smesti.
“Gud, gud pajci gud pajci, pajkite moji pajci, tak bute lakše pretrpili glad i bit će sve gud.”
Poslije su onda u selu, kad je autor te glasovite sintagme preminuo mjesto nazvali Gudpajci. Potom su otpojili “paj” ispred “ci” jer ih je podsjećao na pajkane koje nitko u tom kraju nije volio, ni tada a još manje danas…
Petrovina
Došao u selo feudalac na bijelom konju iskati pravo prve bračne noći. Konj je bio strašno blatan jer su putem nabasali na blato na kojeg se može nabasati u ovim krajevima. To uopće nije bitno za priču, al’ svejedno valja kazati jer se simbolika skriva u detalju – prljavost je konja podsjećala na prljave namjere silnika. Mladoženja, sav u strahu da bi predstavnik feuda mogao raspolagati moćnijom alatkom od njegove, a koja bi na njegovu mladu ostavila dojam kakvog on ne bi mogao ponoviti, smisli lukavi plan. Opio je feuda vinom pomiješanog s petrolejem te ovaj, umjesto da obavi svoju vanbračnu birokratsku dužnost, zaspi u krevetu, ali plamenih nozdrva. Mlada je ujutro izašla iz spavaće sobe i rekla samo: “Kakav zmaj!”
Mladoženja se na to, gonjen nezadrživom boli, baci u ponor s litice. Do dan danas je ostalo misterijem – kako je to uspio jer riječ je o većinski ravničarskom kraju. U svom je bolu naime mislio kako njegova draga opisuje feudalčeve ljubavničke performanse dok je istina bila da je petrolej palio njegove dlačice u nosu čime je nesretnicu podsjećao na zmaja. U spomen na palog mladića selo je nazvano Petrovina. Da u budućnosti spriječi ovakve neželjene scenarije feud je popustio te umjesto prava prve bračne noći uveo znatno humanije – pravo druge bračne noći…
Kozjača
U vrijeme kad je Kozjača dobila ime tim su područjem još šetali sabljozub, lav i divovski dabar. No, sasvim neočekivano od svih njih je jača bila koza koja je tamošnjim strmovitim pašnjacima bezbrižno šetala i pasla. Ne samo da se nije bojala nabrojanih predatora, od kojih je najstrašniji dakako bio dabar, već ih je svo troje mogla usmrtiti jednim meketom. Kad je populacija ugroženih sabljozuba bila pred izumiranjem dosjetio se sabljozub jadu pa od dabra, koji je znao s drvom, naručio paket čepića za uši te tako, na jedvite jade opstao. Sabljozuba tamo više nema jer su ga koze vremenom ipak protjerale ka sjeveru…
Velika Gorica
Teletabis brdašca na Tuđmanovcu tu su od pamtivijeka – još od zore samog postojanja živih bića na ovoj našoj planeti. I bebe T-rexići su se u doba jure igrali i natjeravali po njima sa svojim drugovrstnim vršnjacima. He pa tako je jednom jedna mama T-rex zabranila svom sinu da se igra na tom brdašcu jer da bi mogao svoje vrijeme pametnije utrošiti na odlazak u lov sa tatom da malo vidi kako se to radi, a ne da se igra sa životinjama koje mu je posao jesti. E, al’ mali je T-rex imao loše zube i dobro srce pa je odbio s tatom napasti brontosaura koji mu je bio, doslovce, veliki prijatelj. “Od tebe mali više štete nego koristi. Vrati se ti radije tom svom brdu – toj maloj gori, zapravo toj velikoj gorici i pusti me da lovim sam!”, urlao je na njega otac da se orio čitav kraj kojem je, eto, glagoljivi T-rex izmislio ime. Kako to da su dinosauri pričali na tečnom modernom hrvatskom, čitavoj je arheološkoj zajednici nepoznato do dana današnjeg…
