Na klupi u parku s frendom sam sjedio
I pivom iz kioska grlo skoro pa zaledio
Nebo su prikrivale bujne zelene krošnje
Vjetrić nam je škakljao narodne mošnje
Taman kad smo htjeli srolat prvu pljugu
Na lica su nam iznenadno navukla tugu
Dva mlada policajca u civilu
Koji loše podnose tuđu idilu
Joint još, srećom, nismo započeli rolat
Al’ krv nam je svejedno stala brže kolat
U džepovima nam rasla ilegalna trava
Od pretresa nas tresla panika prava
Poput mačeva isukali su policijske značke
I crnim cipelama stali u naše masne hračke
Nisam imao osobnu, već po ‘ko zna koji puta
Kad mi doma stigne kazna, mama će bit ljuta
„Jeste li kažnjavani?“, pitali su nas
Smišljao sam riječi koje znače spas
„Priznajem da nismo“, rek’o sam u šali
„Osim što me cura katkad bičem opali“
„Čujte, stvarno ne znam što bi vam sad kaz’o
Zakonom nije zabranjen taj vaš sado – mazo
Nas ne zanima intima, to je zbilja vaša stvar
Da meni žena to napravi, bio bi dar – mar!“-
-Reče policajac i pogledom kolegu svojeg traži
Okom kao da mu je govorio: “Nije l’ tako? kaži“
No kolegi su usnice zadrhtale znakovito
Nacerio se prigušeno, nimalo praskovito
Frendu i meni brana na licu također popušta
Al’ jaka kočnica smijehu slobodu ne dopušta
Što ga više krotiš smijeh postaje sve jači
Posebno kad te ozbiljnost situacije tlači
Poput prenapuhanog balona, sva trojica smo pukli
I u ozbiljnog policajca sumnju nesumnjivo uvukli
Dok smo se od smijeha doslovce gušili
Ziher si je mislio da svi smo se napušili
Vid’lo se da mu je neugodno i da ga boli
Što se ponašanje kolege otelo kontroli
Rekao mu je: „Tvoje me smijanje strašno nervira,
Uhićujem te zbog remećenja javnog reda i mira“
Stavio mu je lisice i posjeo ga u maricu iza
Frend i ja u čudu sve smo to gledali izbliza
Umjesto da se klaun-policajac pokaje zbog grijeha
Kunem vam se, još se uvijek cijeli grčio od smijeha
