Ana Pušić Kitarović, direktorica državne ustanove koja socijalno skrbi za nezbrinute i socijalno ugrožene bogate građane, nezadovoljna radnim učinkom i zalaganjem svojeg zaštitara koji, po njenim riječima, na radnom mjestu mnogo više spava i internet gleda nego štiti, odlučila je na njegovo mjesto postaviti pravog pravcatog Vikinga. Ta je vijest odjeknula gradom, baš poput Vingova malja pod kojim se sve praši pa se i moja “Kronična” ekipa potrudila da iz prve ruke sazna nešto više o tom neobičnom prizoru drevnog ratnika koji neviđenom žustrinom i okrutnošću štiti interese ove postmoderne državne institucije.
“Odlučili smo se dovesti pravog muškarca da obavi posao pravog muškarca” – kratko je za medije svoj potez prokomentirala direktorica. Nakon upornog inzistiranja koleg(ic)a s Kronika VG da malo detaljnije obrazloži razloge zašto je prijašnjeg zaštitara, oca dvoje malodobne djece, zamijenila podivljalim Vikingom, Inga Pušić Kitarović otvorila je dušu:
“Prijašnji zaštitar je u rijetkim trenucima svojeg radnog vremena kad bi imao stvarnog posla umiriti ili iz ustanove otpratiti agresivnu stranku bio odveć sklon neodlučnim i beskrajno jalovim i sterilnim reakcijama. Na svako moje upozorenje da mora biti odlučniji pozivao se na kronični nedostatak prava na primjenjivanje fizičke sile ukoliko i sam nije objekt njenog upražnjavanja. Suočavajući se iz dana u dan s bijesnim građanima koje, zamislite, smeta što financijski potpomažemo naše uboge bogataše, bilo nam je stvarno dosta takvog nemuštog i nemuževnog pristupa. Mislim što je tu loše da malo financijski podupremo bogate – zašto bi samo socijalni slučajevi imali na to pravo – ne razumijem?! Nakon što mi je jedan drznik, odrpanac, hulja!, ušao u ured i počeo me psovati – moj zaštitar je na to samo došao skrušeno zamoliti to govno da malo smanji ton. Ja sam na to pukla! Pukla sam! Da smanji ton!? Da smanji ton!? Nek on smanji sadržaj, znate! Nek mi ne dolazi s takvim sadržajem tu! Pa kolko sam ja samo stvari napravila za boljitak ove zajednice. Pa nisam ja tu bezveze 15 godina na čelnoj poziciji. Znate li vi koliko je teško i mentalno iznurujuće svaki dan pronalaziti nove stvari na internetu da vam brže prođe osam sati? Znate li?! To je za poludit kak mi dosadno zna bit! Nemilosrdan je to žrvanj, shvaćate!? Mislim da ima pravde na ovom svijetu za tu bi mi muku odobrili beneficirani radni staž! Al dobro pustimo sad to.
Otkad je došao gospon Viking sve je drukčije, znate. On je tako …tako nagao i beskompromisan. Nikakvi pravni uzusi njega se ne tiču. On samo postupa u skladu sa svojim instinktima. Muškarčina! Bili su tu već iz odbora za ljudska prava i napali nas da ćemo završit na sudu, u zatvoru, ovo – ono. Viking mrko gleda i uz ratnički poklič sve ih u jednom zamahu ušutka. Došli oni nas poslat na sud, mi njih poslali u Valhallu – pa nek nam se od tamo dalje prijete ako mogu. Ni policija nam se ne usudi prići. Znaju da ovaj žvače metke ko zobene pahuljice kad ih natopiš u jogurt.
Joj moj Viking… (duboko uzdahne i oči joj se zarose) On me taaako dobro uzima – hoću reći u potpunosti je preuzeo i u praksu sproveo moju novu krilaticu u radu sa strankama: “Tko se žali – ti ga raspali!”.
Znate, njegova sjekira govori tisuću riječi. Na ulazu u zgradu zapiknuo je na kolac glave nekih prosvjednika kao upozorenje. Muššš…karčina! Mi problema s teškim strankama više skoro da nemamo. Svi već znaju za našeg Vikinga. Joj kak nam je svima olakšao život – to si vi nemrete ni zamislit. Kad mi na poslovnim sastancima dogovori skrenu sa željenog kursa dovoljno je da na interfon kažem: “Pozovite Vikinga”. Svi se samo kiselo nasmiješe i jedu mi iz ruke. Na kraju sve bude po mom. Čak i ovima iz vlade – svima se gaće tresu pred mojim Vikingom. Joooj moj Viking – kakva je to surova snaga, odmah sam vlažna – hoću reći važna i tamo gdje dosad nisam bila vlažna…ovaj važna. Važna!
Nama su, htjeli mi to ili ne, ambicije porasle zbog naravi našeg ubojitog čuvara. Vikinzima je u krvi napasti, osvojiti, porobiti. Iz dana u dan svjedočim kako naša institucija doživljava neviđen teritorijalni progres. Pod naše su noge pale brojne naše prijateljske institucije koje više prijateljske već uzničke – one za nas obavljaju sav naš posao. Tko se buni ja mu pošaljem Vikinga i on se više ne buni. U planu nam je širiti se i dalje, anektirati strateške institucije i kolonizirati grad, a onda, što da ne, razviti jedra i dalje u svijet. Svi će ničice potpasti pod nas. Ne moram se više nikome ulizivati i biti lažno skromna i zahvalna. S Vikingom sam doživjela brojne vrhunce…mislim u karijernom smislu naravno. Joj nikad mi ljepše nije bilo na posao dolazit. Konačno je to posao pod navodnicima, kako sam oduvijek željela, a nisam se usuđivala reći, a sve zbog našeg Vikinga. Iako se glasa neartikulirano i na nikome razumljivom jeziku, svi ga jako dobro razumiju. Razumijete? Da, tak sam si i mislila. Jako smo profitirali njegovim dolaskom i ponosni smo na njega. Živio Viking – žiivootinjo moja! Kakva direktorica, on će me učiniti kraljicom!”
U sobu ulazi Viking i mačem nam popola presječe mikrofone koje smo poput tupih kopalja uperili u gospođu Ingu. Mrr!!!, odrješito zagrunta i pogledom nam pokaže gdje da se odmaknemo na sigurnu udaljenost. Ja se userem u gaće. Doslovno. Viking me pogleda s gađenjem i priprijeti kao da će me napasti, ali se srećom zaustavi u zadnji čas. Meni opet pobjegne u gaće. Ovaj zacvili i pogleda me očima djeteta koje molećivo inzistira da to više ne činim.
Zahvaljujemo gospođi Pušić Kitarović koja farba usne ružom, pući ih i popravlja frizuru pred malim ogledalcem suptilno nas tjerajući van jer da ima malu oralnu, ovaj htjela je reći verbalnu diskusiju sa Vikingom s kojim je očito pronašla zajednički jezik…
