Home FRIK IZ KVARTA FRIK IZ KVARTA – Postajem poput nje…

FRIK IZ KVARTA – Postajem poput nje…

Vremenom sam, htio ne htio, poprimao sve više njenih karakternih značajki. U toj luci, iz koje sam tako pobožno isplovljavao u svim tim svojim spektakularno tragikomičnim bijegovima, bacio sam sidro. Postajao sam - ona...

PODIJELITE

Primao sam od nje…hoću reći postajao sam – ona. Kakav početak teksta, pomislih, mogao bi se svakako protumačiti. Baš kao i naslov, uostalom. Ipak, molit ću, ostavite po strani svoj perverzni(ji) dio mozga – ovo nije priča o takvim stvarima. Želim reći da sam od nje, premda se – mojom krivicom – već dugo ne viđamo, pokupio, primio, implementirao, usadio, download-ao (izaberi svoj termin) stanovite poglede na svijet koji su, iako su se u dobroj mjeri razlikovali od mojih, vremenom postajali dio mene. Ne mojom voljom ispočetka, čak štoviše, neke od mojih novih reakcija, neki od mojih novostvorenih stavova živcirali su me poprilično. Bili su moji premda ih nisam baš sasvim prihvaćao. Ipak, bilo je kasno, ta je džungla već bujno izrasla u meni i pustila svoje duboko i vrlo žilavo korijenje.

Nevjerojatno je to kako nas neki ljudi u životu odrede, usmjere, označe, htjeli mi to ili ne, na dobar ili loš način, u dobrom ili lošem smjeru. I tako već mjesecima živim sam sa sobom koji više nisam onaj ja koji sam, pretežno, običavao biti.
Dok mi je bila sasvim blizu opirao sam se njenim utjecajima po od TBF-a opjevanom principu – “Uvik kontra – takva sorta” (ne zato što bih se furao na to već stoga što je to oduvijek doista bio moj sasvim autentični način funkcioniranja).
Tada još nisam ni slutio da će svi ti njeni principi i standardi s kojima se često nisam slagao postati sasvim neodvojivi dio mene. U mnogočem sam postao ona. Ne u smislu promjene spola već promjene položaja i nagiba vlastite središnje osi. Usporedo s tim novi je stari planet doživljavao i nemale promjene u izgledu, opsegu i rasporedu kontinenata. Znate i sami kako je to – neke se stvari dogode kad ih najmanje očekujete i na način koji najmanje očekujete. Primjerice, ono što mi je prije kod nje znalo ići na živce – relativna rigidnost i isključivost spram nekih pojava u društvu koje su i mene potajno smetale i nervirale, ali sam, ponajviše iz kukavičluka i lijenosti, bio spram njih najčešće snošljiv – sada su u meni uključivale glasan alarm i na najmanju naznaku pojave ili ponašanja koje ne smatram prikladnima ili koje me u neku ruku ponižava reagirao bih promptno i prilično impulzivno – doduše u granicama civiliziranosti.

Dobronamjerno je provocirala u meni napuštanje priučenih, obrambenih slabosti u ime jedne odlučnije i beskompromisnije verzije mene koja sam znao biti, ali za koju sam, očito, gubio volju i snagu. Možda je ona u meni vidjela naznake te osobe za koju sam bio uvjeren da već godinama iščezava nepromijenjenim ritmom.
Zapravo, probudila je u meni stari mehanizam kojim sam se instinktivno rukovodio prije bezbrojnih bitaka u koje sam tim putem (ne)željeno ušao i od kojih sam bio dovoljno iscrpljen da samog sebe obmanem kako mi više nije toliko važno zalagati se za određene principe koji su mi dotad bili svetinja. Polako me budila, brisala prašinu i uljila dijelove zaspalog, zahrđalog stroja, ali ja sam se tome opirao kao da mi pokušava iščupati srce, a ne spasiti ga. I sad kad je nepovratno daleko otkrivam kako sve više postajem poput nje i kako se tome, za razliku od vremena kad smo bili skupa, sve manje protivim. “Resistance is futile” – karta je to u jednom smjeru, ugrađen sam neodvojivo u tu njenu matricu. Razgrađujem, recikliram svoje metastazirane loše puteve u pokušaju da ih oplemenim u svojoj barem malčice poboljšanoj verziji. Sa sve manje otpora razmišljam o njenim, dijelom možda i nehotičnim preodgojnim utjecajima. Sve ih češće dočekujem raširenih ruku, možda i zato jer bi to moglo biti posljednje što od nje imam. Usvajam ih i pokušavam što bezbolnije ukomponirati u svoju nutrinu i mehanizam donošenja odluka. Vremenom sam, htio ne htio, poprimao sve više njenih karakternih značajki.
U toj luci, iz koje sam tako pobožno isplovljavao u svim tim svojim spektakularno tragikomičnim bijegovima, bacio sam sidro…