…”Ma politika je nebitna”, izvali Šokre i nepokolebljivo samozadovoljno otpuhne dim cigarete u jednom gradskom haustoru kroz kojeg su upravo prolazili za jedne od u zadnje vrijeme obaveznih šetnji poslije kviza Potjera.
Antonija, njegova starija sestra, se pobuni: “Kak je nebitna kad mi utječe na sve. Na više manje sve životne okolnosti. I to da bar dobro utječe, nego me guzi di stigne. Svi smo mi omiljene mušterije politike. Ja sam joj jedna od kurvi koje slabo plaća.”
“To je zato što joj ti to dopuštaš.”, Krešo će kao da zna nešto što Antonija ne zna.
“Kaj briješ ti. To nema veze s mojim dopuštenjem. Što će njoj moje dopuštenje? Ona je nezaobilazni vanjski okvir koji, nažalost, vremenom postaje i naš unutarnji. E to mi je najgore, ajde što me guzi, al’ to što mi dušu krade – to joj sve teže opraštam.”
“Stara, uvijek imaš izbor. Unatoč svemu zadržat smiješak. Životni standard je i glava puna oblaka, ne samo ono materijalno. Moraš se više opustiti, tako ćeš bolje iskoristiti vrijeme koje imaš za sebe.”
“Pfhahaha vrijeme za sebe? Jel ti to mene zajebavaš?! Lako je tebi neoženjenom jebivetru koji nema djecu. Opustiti se… kako da se opustim? Sve živo je poskupjelo, atmosfera među ljudima čudna da ne kažem nikad gora. Imam “filing” da bum uskoro morala radit dva posla da prehranim klince i onog mog nezaposlenog truta. Traži posao, moli boga da ga ne nađe. Kažu samo hrana, voda i frizeri su otišli gore. Pa što je, recimo, jednoj majci u životu važnije nego da joj se djeca dobro i zdravo hrane i da je zadovoljna frizurom?”
“Hm, ne znam, možda unutrašnji mir?”
“Pa možda bi ga i imala da mi daju normalnu plaću i životne uvjete meni i familiji. Osim toga, kako postić’ unutrašnji mir kad nas stalno bombardiraju sranjima i vijestima.”
“Snađi se, prestani pratit medije.”
“Pa da ih i uspijem izbjeći i dalje me u dućanu čekaju iste cijene.”
“Snađi se, odi na selo i uzgajaj svoju hranu.”
“Je pa kak. Ja sam teta u vrtiću, nisam poljoprivrednik.”
“Snađi se. Ajde ajde brzo se to nauči. Nije obrađivanje zemlje nuklearna fizika.”
“Pa dobro čak i da nije – ne mogu preživjet samo od paradajza i salate. Što je s mesom?”
“Pa snađi se. Kupi kokice, imaš jaja svaki dan, meso – što ti više treba.”
“Ne znam – Sushi možda.”
“Pa snađi se. Kupi japansku kokoš da ti snese sushi.”
“Aj ga ti meni popuši!”
“Kako kad si žensko?”
“Ne znam, snađi se…”
