Nakon što je preksinoć svojim kraćim pojavljivanjem izazvao nezapamćenu pomutnju u njujorškom Central parku, rijetki pokemon Frikemon odlučio se ukazati i u Velikoj Gorici – očigledno svom najomiljenijem gradu poslije New Yorka. Kad bolje pogledamo, u imenskom je smislu njegova odluka sasvim logična – nakon Velike Jabuke – kamo bi se čovjek, pardon pokemon, mogao uputiti nego u Veliku Goricu. Jedno naprosto vuče drugo. I obratno. Ipak, dogodilo se nezamislivo. Poslije neviđenog interesa njurojčana i mahnite(u)trke da ugledaju svog virtualnog ljubimca, u Velikoj je Gorici isti dočekan prilično hladno. Nitko od građana nije bio nešto posebno impresioniran njegovom pojavom. Dapače, svi koji bi ga ugledali nastavljali su sa svojim dotadašnjim aktivnostima kao da se ništa posebno ne događa. Svojom posvemašnjom nezainteresiranošću goričani su uvrijedili pokemonsku primadonu pa se ova počela mahnito šepuriti u potrebi da na sebe privuče njihovu pažnju. Zamahao je svojom pokemonskom riticom, pjevao, plesao, skidao se gol – no ništa nije pomoglo. Ničime ih nije mogao uvjeriti da se pred njima upravo odvija spektakl nakon kojeg njihovi životi više nikad neće biti isti. I dalje su svi, mlado, staro, muško, žensko, gledali svoja posla: šetali, ispijali kavice na terasama, tračali druge ljude, peglali veš kraj otvorenih prozora, držali svoje voljene za rukice, igrali se s djecom i lizali sladolede. Pokemonu Frikemonu, nenaviklom na ovakvo drsko ignoriranje lice se od bijesa zarumenilo, a vratne žile nabujale. Vi goričani niste normalni, pa jel vi znate tko sam ja?!! Znate li vi tko sam ja, proklete budaletine?!!, drsko i neotesano dovikivao je svakome tko bi prošao pokraj njega. Ja sam POKEMOOOOOOOOON FRIKEMON, RIJETKI POKEMOOOOOOON!!! IZVOLITE MI ODATI POČAST KOJU ZASLUŽUJEM ILI ĆU VAŠOJ DJECI DOŽIVOTNO ZABRANITI DA SE IGRAJU KARTICAMA S MOJIM LIKOM!!! … Ništa. Ljudi su doduše počeli gledati u njegovom smjeru, ali ne zbog zadivljenosti već zbog iziritiranosti njegovim likom i djelom.
Jedno dijete mu je prišlo i onako nježno i čistog srca pomilovalo ga po obrazu i nevino ga priupitalo: „Jesi dobro?“. „Nisam mali, nisam dobro“ uznemireno će rijetki pokemon Frikemon. Zašto? „Pa ovdje me nitko ne slavi i ne juri bezglavo za mnom, ne blicaju fotoaparati, ne staje sav promet, žene ne padaju u nesvijest kad me vide. Grozno! Možeš li to zamisliti? Dijete ga je i dalje mirno gledalo i za par sekundi mu odgovorilo: “Mogu“. „E pa JA to ne mogu podnijeti! Sve bum vas tužil, sve!“, i dalje je divlje histerizirao Frikemon. „Zašto, što smo ti napravili?“, priupitalo ga je djetešce. „Nije stvar u tome što ste napravili već u tome što niste napravili. Time što me niste dočekali kao novog Isusa spasitelja dokazali ste da nemate pojma o trendovima i općenito onome što valja i što je u današnja vremena važno “. Stići će vas kazna. Za to jamčim svojim repićem“ , dometnuo je Frikemon djetešcu i potom pojurio u nepoznatom smjeru. Očevici kažu da su vidjeli kako pokušava svoj vatreni bijes ugasiti u jezeru Čiče. Isplakao je toliko suza da se voda podigla i poplavila okolne oranice i ceste. Završio je plutajući opkoljen vojskom drekeca koju je vodeni val izvukao iz obližnje „vojarne“. Vođa smrdljive smeđe pukovnije obratio se Frikemonu: „Ne brini ništa, sad si među svojima“.
Kad je dijetešce koje je razgovaralo s Frikemonom došlo kući baka ga je priupitala: „I kako je bilo u parku“. „Dobro. Sreo sam jedno jako tužno biće – pokemona. Rekao mi je da nisam normalan jer ne slavim njega, pokemona kojeg obožava cijeli svijet „Ako to nije normalno onda mi je drago da ti nisi normalan. Da si normalan, poludjela bi“, baka će umilnim glasom svojem unuku. „Pa normalno“, odgovori joj maleni i počne se smijati. Poljubila ga je u vedre obraščiće i polegla u postelju za poslijepodnevnu dremkicu..
..U zadnji tren doznajemo da su vodeći svjetski mediji objavili kako je Pikachu izrazito zadovoljan ovakvim razvojem događaja u Velikoj Gorici, jer, kako se ističe u priopćenju, to je samo potvrda kako mu nitko i ništa ne može ugroziti poziciju najpopularnijeg pokemona.
