Sjede tri lika u srednjim tridesetim na parkiralištu pred Mekićem. Ko udavi gutaju tople Big Macove. Ne samo zato jer su brutalno ogladnjeli nakon svih tih svijetlih točenih koje su istočili u svoja grla već i da, preventivno, neutraliziraju snagu nadolazećeg jutarnjeg mamurluka. Sjede i pjevaju iz sveg glasa zadnji Dua Lipin hit. Punih ustiju. Zvuči ko karaoke za osobe s Downov-im sindromom. Službeni Passat se trese i ljulja, zamagljena su stakla jer je vani hladno, a vozač odvrnuo grijanje na najjače. Jedu u sauni na kotačima. Znoje se dok pohlepno žvaču slasne zalogaje tajnovitim postupcima sprešane junetine kojom obiluju golemi hamburgeri. Pokoja kaplja znoja kapne po pomfriju, ali to ne primjećuju u polumraku auta. Do njih se sparkira Renault Clio u kojem su dvije mlade, očito, gladne cure. One do sebe vide samo potpuno zamagljen auto koji se opasno ljulja u ritmu recentnog hita trenutno najveće svjetske pop dive. Okrenu se jedna prema drugoj i stanu nezadrživo smijuljiti jer ne mogu izbjeći asocijacije. Sve im je jasno – neki je mladi pijani par punog želuca pokleknuo pred nabujalim strastima i odlučio to obaviti tu na parliralištu Mekića. I tako, dok su one između sve jačih grčeva smijeha pokušavale uhvatiti pokoji ugriz hrane koja je zamamnim mirisima ispunila auto, naši karaoke pjevači odluče malo izaći iz auta – na svježi zrak. Točnije njih dvojica, ne i vozač. Bogami, po tome kako su zinule bilo je jasno da nisu očekivale dva muškarca.
Da je susjedni auto doista bio poprište vatrenog vođenja ljubavi dodatno je svjedočio prizor dvije, za zimsko doba neuobičajeno razodjevene, znojne i zadihane individue (sjetimo se – izašli su iz auta u kojem je bilo nesnosno vruće). Uz to, izgledali su tako prokleto sretni, što zbog dopaminskih kemikalija iz hambića, što zbog činjenice da su konačno udisali čestice svježeg zraka.
“Gayevi. Šteta, baš su zgodni”, dobaci jedna od njih ovoj drugoj, a druga se promptno složi s izjavom potonje:
“Jesu, al’ očito je da nisu samo hamburgere gurali u usta.”
Na to obje ponovno prasnu u nezadrživ smijeh.
Kad su se naši junaci vratili u auto skužili su, sva trojica, onako veselo pripiti, da bi mogli pojesti repete. I evo ti njih za tili čas ponovno u redu za čekanje na narudžbu.
“Pazi sad ovo. Nikad ne skuže da sam izgovorio vampiriće i Big Drek”, hvali se vozač.
“Skuže, samo su pristojni pa ne komentiraju”, primijeti suvozač.
“Nema šanse, brijem da toliko ne očekuju da netko takvo što izgovori, a i uši su im već tol’ko automatizirane da ziher čuju krumpiriće i Big Mac”, uključi se ovaj što sjedi otpozadi.
…”I još jedne velike vampiriće”, usred narudžbe je vozač.
“To je oksimoron”, primijeti suvozač.
“Tko je moron?”, uzjoguni se vozač.
“Ne ma to s velikim vampirićima. Kak mogu bit veliki, a vampirići?”
“Ma to od milja.”
“Šta tepaš vampirima?”
“Vlad Tepaš”, dobacuje pozadinac.
“Gospodine, možete li molim Vas nastaviti s narudžbom”, ljubazno, ali s primjetnom hitnošću i odlučnošću zaori ženski glas iz zvučnika.
“Ja ću Double Big Tasty Roger Bacon menu”, pozadinac zaurla.
“Tko je Roger Bacon?”, ljubopitljiv je suvozač.
“Britanski filozof iz”, pozadinac zastane jer nije siguran u kojem je stoljeću ovaj djelovao pa bubne: “Iz prošlosti.”
“Pa nisam ni mislio da je iz budućnosti.”
“Koje piće za Tasty Bacon?”, neispavana će djelatnica iz zvučnika.
“A daj mi kantu!”
“Kaj buš ti?”, pita vozač suvozača.
“Double trouble cheeseburger i jedan cheese…kaj ono piše skroz gore?
Vozač se nagne bolje pogledati: “Cheese deluxe!”
“Može i jedan taj Cheese Defux!”
“Menu? (Meni)”, upita djelatnica.
“Može i tebi jedan Defux, onda dva!”
“Nisam mislila “meni” nego menu (meni).
“Kaj je ovoj?!”
“Jedan, samo jedan Defux”, prekida vozač ovu zavrzlamu.
“Za popiti?”, pita ženskica iz crne kutije.
“MC Gin Tonic!” viče suvozač.
“Gospodine, molim ozbiljno.”
“Ozbiljan sam!”
“Gospodine, nemamo Gin Tonic!”
“Onda rakiju!”
“Gospodine, molim vas, gužva je velika iza vas!”
Narudžba je već prešla 50 eura, a oni se tek zagrijali.
“E a sad desert!”; uzbuđeno će vozač i naručuje:
“Tri Mc Sundae (Sandi) Cenova!”
“Gospodine, možete malo požuriti, stvorio se stvarno red iza vas.”
“Da, da, vidim, baš nam se nabijaju na guzicu!”, primijeti nevoljko vozač.
“Evo sad ćemo svršit, dajte nam još sekundu!”, viče pozadinac i naruči tri kite od jabuka.
“Kad vam se već tako žuri ja ću MC Flurry (izgovori ga Fluri).
“Jedan?”, pita djelatnica.
“Dva.”
“U redu, pišem dva MC Flurry- ja.”
“Tri!”
“Tri, stvarno?”
“Dobro, četiri!”
“Gospodine, ne znam više jel se zezate ili stvarno?!”
“Tko se zeza, daj 5 MC Flurry- ja, na tvom bi mjestu požurija hm hm.”
“U redu, molim na naplatnu kućicu.”
“Šta je rekla – na naplatnu kučkicu? Kaj je ovo MC Bordel?”, pita vozač.
“Big Tasty MC Bordel!”, viče pozadinac.
“Hm, a nemaju Gin Tonic, bezveze!”, primijeti suvozač…
