Dokaz da čak ni najveće pisane drame u povijesti ne mogu oponašati svu nepredvidljivost stvarnog života, pruža i ovaj neobičan slučaj eskalacije obiteljskog nasilja koji, uz već navedeno, dokazuje i narodnu poslovicu da je put u pakao popločen dobrim namjerama te da stariji ljudi previše gledaju televiziju…
Joža H. (33) je 25.12.2017. iz gostionice „Pijan ko Isus“, u Donjim Pičićima, krenuo kući malo prije ponoći. Rijetki gosti „Pijan ko Isus“-a tvrde kako je hodajući felšao u osmicu i nekoliko se puta obrušio u jarak kraj seoske ceste. „Izgledalo je kao kao da vježba skokove u vodu –u daska stilu“, rekao je svjedok prvi. „Ma jok, meni je zgledalo kao da želi postati mostić“, tvrdnju svog prethodnika opovrgnuo je svjedok drugi, no ono oko čega se obojica slažu je vodostaj potoka koji je toliko nizak da je J.H., njihov dugogodišnji prijatelj po pijači, većinu vremena ronio kroz neljekovito blato. Između, a i za vrijeme nekih padova u blatnjavi jarak J.H. je na sav glas pjevušio „Pusti, pusti modu“ Zdravka Čolića. Na moje pitanje zašto mu nisu pomogli da se domogne svog doma svjedok prvi se kune da: „Ni to njemu prvi put, ima on već iskustva, ne zovu ga u selu bez veze Andrija Jarak“.
Grleći plotove seoskih kuća, „kao da su najlepše seoske puce“ (opisuje svjedok prvi), tj. „poput nokautiranog boksača koji spas nalazi u naručju protivnika“ (opisuje drugi), J.H. se na jedvite jade dokopao svog dvorišta. Lica potpuno crnog od blata ušao je u svoju obiteljsku kuću oko 00:15. Njegova majka Ratka H. (59) (u daljnjem tekstu R.H.) koja se uvijek budi i dočekuje svog sina, ma kako se on kasno vraćao, upalila je svjetlo u spavaćoj sobi čim je čula škripu ulaznih vrata. Na brzinu je prebacila dekicu preko ramena i, što će joj na suđenju vjerojatno biti priznato kao olakotna okolnost, zaboravila uzeti naočale sa noćnog ormarića. Ušla je u kuhinju vidjeti sina, a tamo zatekla nepoznatog muškarca – provalnika crnog ko noć, kako iz frižidera vadi ostatke pileta i orahnjače. Tu joj se, kako kaže, zamračilo pred već ionako zamračenim očima.
U akutnoj nemogućnosti da prepozna vlastitog sina, prestravljena R.H. na brzinu se prekrstila, a potom krenula u fizički obračun sa svojom izmišljenom prijetnjom. Bez puno razmišljanja dohvatila je tešku metalnu šeflju kojom je zadnjih dana miješala ajvar i nasrnula njome na crnu islamsku kamikazu jer, kako je rekla na saslušanju u lokalnoj policijskoj stanici: „Bila sam uvjerena da mi je u kuću provalio taliban koji nas sve kani dići u zrak, ali prije toga kani i nešto pojesti jer oni očito ne napadaju gladni“.
„Ni za rata ni bomba grunula u ovoj kući pa ne bu ni sad, vrag ti mater tvoju, marš natrag u pakel iz kojeg si izašel, marš, marš!!“, vikala je R.H.(59) na J.H. (33), nesvjesna da osim što tuče svog sina ujedno obara i Guinnessov rekord u pomahnitalom lamatanju šefljom po imaginarnoj neprijateljskoj živoj sili – dva i po udarca u sekundi u kategoriji trominutne borbe (dosadašnji rekord bio je traljavih udarac i po kojeg drži amerikanac Silly Johnson (44) kuhar iz Kentucky-a).
„Šefljom je nemilice bombardirala ko ugljen crnu glavu koju je J.H. uzalud pokušavao zaštititi rukama i na kojoj su ubrzo iznikli krugoliki tragovi, poput onih simbola Olimpijskih igara“, slikovito je opisao jedan od policajaca.
Unatoč zapomaganju J.H. na koliko toliko jasnom hrvatskom „Nemoj majko, to sem ja, Joža“, R.H. nije posustajala u svom pokušaju da iz talibanove glave, doslovce, izbije svaku, pa i najmanju pomisao na teroristički čin. U tim iznenadno oživjelim instinktima preživljavanja, u tom samoobrambenom transu nisu do nje dopirale riječi sina koji je u strahu za svoj život bio prisiljen pobjeći što dalje od dometa majčine ubojite šeflje. „Kaj da vam velim, udarci šeflje su me naglo rastreznili“, citira se J.H. u policijskom izvješću. „Srce mi se kida kaj ju prijavljujem, al moram, zbog ostatka sela, vrag zna kaj je još sposobna prirediti u ovom stanju, kad je vlastitom sinu prednje zube izbila ko da je vampira vidla. Ja vam velim, ona je naskroz ponorela, tu se mora intervenirati“, fufljao je pred zapanjenim načelnikom omanje policijske postaje pri općini Veseli Tužnovec, a koja je nadležna i za područje Donjih Pičića.
Premda je situacija u policijskoj stanici dobrih par sati bila vrlo napeta i neizvjesna, naposljetku se ipak dogodio happy end. S obzirom da se majka pokajala i bezbroj puta ispričala sinu, u suzama mu ljubeći modrice koje je sama skrivila, sin je odlučio povući tužbu za fizički napad s vrlo neizvjesnim krajem. „Još su se na kraju i šalili da mu je za Božić darovala potres mozga“, rekao sam svjedoku prvom, nakon što sam po napisanom kriminalističkom izvješću zasjeo za šank u „Pijan ko Isus“.
„Kaj ste rekli, potres mozga?“, pitao me.
„Da, da, bogme majka udara ko Tyson“, odvratio sam smijuljeći se na vlastitu foru.
„Dobro je, čujte, glavno da ni oštećen neki vitalni organ“…
