Lokalni oduzetnik Z.M. (40) vlasnik firme “Ništa legalno d.o.o.” koja se bavi raznovrsnim poslovnim savjetovanjem emigranata i diletanata te džepnom pohranom dijamanata i inih drugih anata, obrazložio je svoju, kako kaže, božjom providnošću vođenu odluku da radnicima svog poduzeća uskrati plaću i time ih liši iskušenja inozemnih putovanja koja bi po njih mogla svršiti kobno. U hvalevrijednom pokušaju da pod svaku cijenu sačuva zdravlje svojeg radnog kolektiva on je otišao i korak dalje…
…”Pa gledajte, to je bilo zbog ničeg drugog do puke ljubavi i brige o mojim zaposlenicima i njihovom zdravlju. Zbog njih sam to napravio, ne zbog firme, ja sam vam jedan veliki empat, razumijete!? Kako mnogi od njih vikendom vole otputovati ja sam svojim činom neisplate plaća prevenirao rizik da odu u zdravstveno ugrožena područja i time nanesu nepopravljivu štetu firmi… ovajjj sebi. Razumijete, ne dam im pare za njihovo dobro, da mi se slučajno ne zaraze.
Otvorio sam prvu poslovnu karantenu u nas, u skladu sa najmodernijim standardima hermetički zatvorenih prostorija. Od jučer su tu lijepo kod mene, na sigurnom. Ne puštam ih nigdje, pod lokotom su, al’ što im fali? Ništa ako mene pitate. Vole oni boraviti ovdje makar su do daljnjeg goli – morali smo im iz sigurnosnih razloga spaliti odjeću i poprskati posebnim antikoronzivnim praškom. Osim što neki imaju sitne alergijske reakcije na prašak poput otvorenih plikova na koži, sve je u najboljem redu.
Ne može unutra prodrijeti ni čestica zraka, ali nije problem – zraka ima još za puna 2 dana, a nakon toga će svatko zadužiti bocu s kisikom – ima moj kum ove za ronjenje – u vodi, na suhom – to radi besprijekorno – a i ne moraju poslije na dekompresiju jer nisu ronili – dakle sve vrlo jednostavno i bezopasno.
Svi su mi tu unutra, štono se kaže – ko ajvar u teglici za zimnicu. Nema van, nema unutra. Tu su 24 sata. 8 sati radno, 16 sati voljno. Imaju internet, razbacao sam im madrace – po 2 na jedan pa su mi neki produktivni i noću ako me razumijete ahaha, naručim im ćevape da ne gladuju, samo velike porcije dakako – ne štedim ja na njima to se zna, po jedna porcija na njih četveto, dakle pošteno jedu, donio sam im čak, na njihovo inzistiranje i “Čovječe ne ljuti se” da malo prikrate sate. Jest, bilo je par patetičnih pokušaja bijega, al’ to su moji dobermani sve riješili – na svoje, a posebice zadovoljstvo uhvaćenih. Oni mi sad zahvaljuju što su vraćeni – čak kažu pa ljepše im je tu neg’ doma. To im i ja kažem. Šta će doma? Bezveze..
..Ma kakva karantena – ovo vam dođe ko neki Welness centar ako mene pitate. Mogu se, ako hoće, i preko stakla pozdraviti s najmilijima koji im dođu u posjetu, a napravili smo i male rupice u jednoj izoliranoj prostoriji, da omogućimo jednoj našoj mladoj radnici da podoji svoje djetence. Eto tako vam mi to ovdje, sve obiteljski rješavamo, dok ne mine ova strašna globalna opasnost”…
Što reći, poštovani čitatelji, nego – ovakvi primjeri dosjetljive ljudskosti vraćaju vjeru u inteligenciju i čovječanstvo – u cjelini…
P.M.S. (post Majsecov scriptum) Smatram da će znatno veću štetu od koronavirusa donijeti sva ta paranoja koja se diže oko svega toga. Aj živili i ne čitajte previše novine…
