Noćni hodač ima svoje razloge
Zbog kojih još ne ide u krevet
Noćni hodač pruža lice vjetru
I gleda u rasplesane krošnje
Upija čari ulica
Kojima je prošao bezbroj puta
Ali koje uvijek ponude nešto novo
Jer ni on nije sasvim onaj stari
Iz nekih prošlih šetnji
On siše opojnu krv vrata noći
Čudan vampir što kroči posvuda
Horizont mu je brat
Stare fasade sestre
Zaranja u glasove što dolaze iz stanova
Zamišlja tuđe priče, sanja i živi tuđe živote
Sasvim nehotice prati mladu djevu
Što se niotkud našla ispred njega
Grad je ocean, lampe svjetionici
On je brod koji nema zadani kurs
Razvio je jedra – plovi dalje u tamu
Žudi za nepoznato poznatim iza ugla
Tek kad postoji u pokretu voli samog sebe
Odbacuje balast – sve je lakši, lahorniji
Grad više nije onaj u kojem je započeo šetnju
Ovo je sad bolji grad…
P.M.S. Ne priznajem misao koja nije nastala u pokretu
(Nietzsche)
