Piše: Zlatko Majsec
Što bi se o muško-ženskim prijateljstvima u najkraćim crtama moglo reći? Da, ona postoje. Ne, ona ne postoje. I postoje i ne postoje, ovisi iz kuta koje kulture ili vremenskog perioda gledamo. Što se mene osobno tiče, prijateljicama sam uglavnom nazivao one dame kojima se ne bih imao petlje upucavati. Najčešće bi se radilo o nekoj zgodnoj kolegici s fakulteta s kojom sam lako stupao u kontakt jer smo dijelili zajedničke učionice i ciljeve – dobro se zabavljati, međusobno razmjenjivati skripte i polagati ispite. Kad bi me netko za nju upitao – „Tko ti je ona ženska s kojom sam te sreo u gradu“, odgovorio bih: „Frendica“. To je ipak bilo puno dostojanstvenije od priznanja da se zapravo radi o osobi kojoj već godinama nemam muda priznati svoje prave osjećaje i namjere. Druga metoda stvaranja ženskih prijatelja bila su bezuspješna uvaljivanja od kojih bih, na obostrano zadovoljstvo, na vrijeme odustao i potom uživao u veselom odnosu rasterećenom od uobičajenih pritisaka veze. Po mojem iskustvu, muško-ženska prijateljstva rijetko postoje bez da barem jedna strana ima i neke druge, ne samo prijateljske, primisli. Vješto prikrivene, ali ipak primisli, koje mogu biti odličan začin tom odnosu – da si ne lažemo. Svjesni tih primisli, 99% muškaraca s „neskrivenim oduševljenjem“ gleda na najbolje muške prijatelje svojih odabranica. Potaknuti bezgraničnim povjerenjem, neki čak potiču svoje djevojke da pijane prespavaju kod njih. Možda neki drugi put uđem u dublju analizu ovog fenomena. Ovaj put ispričat ću konkretnu pričicu iz (ne)stvarnog života…
…Jeste li ikada na facebook-u zaprimili nečiji zahtjev za prijateljstvom i ponadali se da se iza njega krije nešto više? Već pogađate – u pitanju je djevojka. Što se muških zahtjeva za prijateljstvo tiče, mogu vam reći da se uvijek toplo nadam da ne kriju u sebi i nešto više. Kad sam vidio o kakvoj se ljepotici radi krenuo sam u detektivsku, da ne kažem voajersku, akciju obilaska njenog profila – čitaj fotografija. Dok sam uživao u „prekrasnim pejzažima“ razmišljao sam o tome kako su društvene mreže poput svojevrsnih kataloga u kojima osim svojih lica i tijela reklamiramo svoja razmišljanja, stavove i ukuse. Poput proizvoda u trgovini, ponuđeni smo svima koji na naš profil nalete iz ovog ili onog razloga.
Bio sam, blago rečeno, oduševljen i onim što vidim i onim što čujem. Djevojka se naime bavi muzikom. Ideš, opet kolegica! Ne poznajemo se pa me baš zanimalo kojim je to putem uopće došla do mojeg imena i prezimena. Kad sam uvidio da je lajkala moju prošlu kolumnu stvar je postajala očitijom. Ili joj se sviđa kako pišem ili želi ostaviti taj dojam. Nije loše za početak. Ipak, moja prizemljena verzija pozivala je na oprez. Što ako je gospodična samo vjernica koja je tik prije no što mi je poslala zahtjev poželjela da joj facebook prijatelj postane velečasni Zlatko Sudac? Nonšalantno pušući u friško lakirane nokte na rukama, krajičkom oka je u tražilici, uz ime Zlatko, ugledala prezime koje završava na C i brzopleto na njega kliknula. Kad je shvatila da se radi o krivoj osobi nasmijala se svojoj smušenosti i požurila na predavanje iz muzičke produkcije.
U najboljem slučaju – razmišlja moja trezvenija verzija – ako i nisam samo nehotična zamjena za našeg najpoznatijeg vjerskog karizmatika, vjerojatno joj je taj potez mišem (nad kojim ja sad treperim) bio značajan poput jučerašnjeg vađenja hrane iz frižidera. Zadovoljila je trenutnu glad, ali se sutra neće ni sjećati što je stavila na stol i pojela. U vezi tog spornog klika filmovi u njenoj i mojoj glavi podudaraju se poput ustaša i partizana. Možda samo tražim njenu nepostojeću emociju jer ne mogu podnijeti da moje prijateljstvo, ravnodušno poput laka za nokte, ubacuje u svoju „potrošačku košaricu“. To mi malo nagriza ego kojeg liječim pišući mogući scenarij koji polako, ali (ne)sigurno, ulazi u sferu znanstvene fantastike.
Kako reagirati na virtualni zahtjev od nepoznate dame koja vam je zapela za oko, a i za neka druga čula?
1) Samo suhim prihvaćanjem zahtjeva, bez ikakve druge reakcije, čekajući njen sljedeći korak. Rizik? Čekanje njene poruke moglo bi se pretvoriti u iščekivanje Godota – čak i u slučaju da tu ima nečeg višeg.
2) Dugo osmišljavanom kratkom porukom kojom joj otvoreno dajemo do znanja da nas je razveselio njen zahtjev – kako bi je ohrabrili na daljnju akciju. Rizik? Prenaglo odati svoju zainteresiranost i time ugušiti njenu.
3) Pitanjem: „Bok, mi se poznajemo?“, koje je savršeno nedefinirana kombinacija znatiželje i nedostupnosti. Pravit ću se da je bila samo znatiželja ako zagrize tj. da je samo nedostupnost ako vješto izbjegne udicu. Rizik? Previše leda koji bi mogao zamrznuti njene isprva sunčane namjere.
4) Ništa od navedenog – a što je najčešće ono dobitno, ali se ja toga uvijek prekasno sjetim. Rizik? Da sam postao odveć proračunato đubre koje je zaboravilo da se najviše postigne onda kad se čistim srcem krene grlom u jagode.
Počela me loviti nervoza. Mogao sam žmikati dlanove koliko su bili znojni. Koliko sam samo prilika propustio svojom nepoduzetnošću. Hej, ali ja sam naskroz poludio! Pa jedina osoba s kojom čitavo vrijeme komuniciram sam isključivo ja sam. Ako joj se ikad i obratim, iza sebe ću već imati čitavu povijest naših razgovora koji su se odvijali samo u mojoj glavi. Vodila je zanimljiv razgovor sa mnom, a da toga nije ni svjesna. Hm, hm, ne samo razgovor..
..S jedne strane oklijevam joj poslati poruku jer se bojim da bih time mogao demistificirati i izgubiti ono nešto potencijalno zanimljivo i privlačno, a zbog čega mi je možebitno poslala zahtjev za prijateljstvom. S druge strane – ukoliko je sve samo moja umišljena maštarija (najvjerojatnije) ispast ću smiješan i bespotrebno se poniziti. Ako pak ne poduzmem ništa, najvjerojatnije neću imati priliku provjeriti što se krije u pozadini priče. Najvjerojatnije joj i jesam pomalo zanimljiv, ali ne na onaj način na koji bih joj najviše volio biti zanimljiv, a na koji je, primjerice, ona zanimljiva meni. Govorim, dakako, o fizičkoj privlačnosti. Pa ipak, zašto bi mi poslala zahtjev ako je samo zanimaju moje objave koje može pratiti i na Kronikama VG?..
..Držim da bi facebook uz nedavnu nadogradnju gumbića sviđa mi se trebao proširiti i kategoriju zahtjeva za prijateljstvom jer, kao što svi znamo, oni su najčešće društveno prihvatljivo kamuflirani: zahtjevi za voajerske aktivnosti, zahtjevi za praćenje željenih sadržaja, zahtjevi za slavljenje ili ismijavanje nečijeg lika i djela, zahtjevi za virtualnim seksom, zahtjevi za razmjenu mišljenja o politici, sportu i životu općenito, zahtjevi za dodavanjem nove žrtve koja će biti prisiljena pratiti naše veleumne statuse itd.
Zamolio bih, dakle, nadležna facebook tijela da prošire postojeću ponudu zahtjeva, kako bi svi pacijenti poput mene ubuduće znali na čemu su, a ne da se ovako javno blamiraju. Hvala unaprijed.
