Sujetan sam dozlaboga, jalan na govno svako
Plješćem tuđem uspjehu, a najradije bi plako
Jer uspjeh me tuđi na vlastiti neuspjeh podsjeća
Tješim se lažima da sam od njih ipak faca veća
Glumim da mi ide ko Mercury Fredie
Premda tihi je brodolom tu posrijedi
Predosjećaj katastrofe u srži trese kosti
Teret na grudima ostacima duše se gosti
Pa malo klauna glumim, nasmijavam raju
Stvaram kratak dojam da tu živimo u raju
Ko i blagajnice što se pred kupcima prisilno smiju
Dok u oku beskraj tuge, gađenja, automatski kriju
Na srcima ljudi kao da je nevidljiv prigušivač
Što zovu mirisnim cvijećem zapravo je drač
Sve tone u nebitnost, sve je senzacija kratka
Kontroliraj neželjeno, nemogućeg li zadatka
Da se malo liječim od loše opće atmosfere
Usna oslobađa bijes iz dubine, pa se dere
Nakon sna o revoluciji mirenje nastupa
Nutrina je poražena, tiha, digitalna, tupa
Svijet je poludio, al sve manje me je briga
Postajem polako hladna, distancirana ljiga
Pokažem emociju neku da ne ispadnen monstrum
Čudan, privatni kozmos, ko barikadu gradi moj um
Mašta o tome da više nikad ništa ne želi
Al to je želja za neželjenjem, htjeli ne htjeli
Što da radim, moram opustit napačenu grud
Odlazim s curom u park, počinit ćemo blud
Slasno mi ga cucla kao beba palac
Kadli radnju prekida čika policajac
Pred mojom palicom njegova palica stop
U vojarnu se povlači moj jednocjevni top
Da se malo opustim sistemu očito ne paše
Moraš stalno biti splašen usred otrovne kaše…
