Njemu nisu poznati koncepti, on luta
Poput bačene boce oceanima on pluta
Sve što vidi kao da vidi prvi put
Poput vječnog djeteta, vrti se u krug
Al’ svaki novi krug, krug je na spirali
To jest svaki put to je odmak mali
On rastvara sve, iznova analizira
Ne podnosi da mu je život isplaniran
Ili okamenjen, poznatim ishodima omeđen
On je svakoga dana izmijenjen, osvježen
Sa sobom ne nosi puno, samo što ponijet može
Iskustva, ljudi, gradovi u njemu bogato se množe
Prolazi svijetom, svijet prolazi kroz njega
U svemu kratko ostaje, on je vjerni sudrug bijega
On vanjski je suradnik i kad do kraja je upleten
I kad mu lice stari on ostaje dijete…
