Već dugo nisam toliko mislio o nekom
Srce kao da se stoljećima krilo iza leda
Već dugo nisam toliko mislio o nekom
Gdje god pođem, njeno lice nose neba
Već dugo nisam toliko mislio o nekom
Dozivao topla sjećanja u ovu hladnu tminu
Već dugo nisam toliko mislio o nekom
Gdje je, s kim je, zapitkivao daljinu
Imali smo “samo” jedan vikend druženja
Možda je i luckasta ta moja slatka tuga
Al’ osjećaji trajanjem se ne mjere
I poslije kratke kiše može zasjat duga
I daleko je ona, dijele nas mora i planine
Ustaljen krug života da je ludost upozorava
Preseliti zbog nje odmah u nepoznato, u tuđinu
Al’ što ako dom je tamo gdje ona uz me spava?
Ako smo “nas” dvoje samo iluzija
Realnost me uopće na zanima
Jer dosta mi je podlih trikova uma
Od kojih paučina se oko srca prima…
