Odlučio sam ovu zimu putovat na more
Maknut se od gužve šta mi stvara bore
Otišo sam u društvu stanovite Dore
Od koje samo rijetko imam noćne more
Nismo planirali ništa neg’ sve na brzinu
Otići do Raba – kušat sol i zimsku tišinu
Ona ima apartman, ja ću riješit hranu i put
Egzotično nam na more nosit zimski kaput
Kod nas na kontinentu od rada sve se pjeni
Spram ljudi sa otoka mi stvarno smo kreteni
Ovdje samo laganini, u životu se uživa
Ova naša žurba furka totalno je kriva
Probudiš se ujutro usred radnog dana
Sve o čemu brineš je za doručak hrana
Jaja, špek i ajvar il’ otvorit tunu
Živiš kao da na glavi nosiš krunu
Ništa neda nam se radit – bože kakva fjaka
Ustanemo iz kreveta i ostanemo bez zraka
Sinoć smo se opet rujnog vina nalizali
Pa zašto bi se uopće iz kreveta dizali?
Šaltamo stare Seinfelde, najjači je Žorž
Dora se glupira – glasa se ko morž
Smijao bi se čak i da smiješna nije
Jer šutnja na tuđe šale uvredu krije
Šetanje po rivi, turista nigdje na vidiku
Puste plaže, pusti put prema masliniku
Spajaš oko s pučinom, dubokog mira stanje
Ne moraš hranom stres zatrpat, jedeš manje
Nalijevaš vino podno drevnih zidina starog grada
Poput iskusnog gurua uranjaš u ovo ovdje i sada
Ne znam zašto al’ neka me magija prođe
Kad gledam u trošne, romaničke lođe
S kuća plemića pretežno talijanskog porijekla
Od kojih je i Dorina obiteljska loza potekla
Proučavam rapsku povijest iz izvora privatnih i javnih
Bura ko da nosi potvrde i demante duhova tajnih
Slušam duhovite ćakule domorodaca, morske priče
Morski čovjekovi, miris soli u zraku dušu ti zaliče
Zimi na moru tišine su veće
Možda i u tom korijen je sreće
Jer ako oči mi ne griješe
Tu se ljudi više smiješe…
