Upoznali smo se prije nekih… ha tko još mari za brojeve i dane… važno je ono u njima, a kad se vidim s Darijom to je uvijek vatromet slika, ideja i asocijacija, silina dojmova o bićima, stvarima i pojavama koji poput nezadržive bujice iz nas ne prestaju teći dok god ne sjednemo na bicikle i kažemo si završno bok, tamo negdje ispred, znakovito? – Doma zdravlja. Dionizijsko slavlje, strast (raz)otkrivanja brojnih životnih fenomena, bezinteresno – ne da bi se njima ovladalo za ikoju drugu korist osim slasti razumijevanja, slatkog utonuća u njih, još jednom proživljavanja istog, sa ljekovite distance spoznaje, sa novog kruga beskrajne spirale. Pred njom kao da mogu otvoriti najskrivenije pretince svoje podsvijesti i izreći njihov sadržaj, prirodno, kao da naručujem kavu. Ona poput kakvog vrača nasmiješeno sluša neke moje misli zbog kojih bi me većina strpala u ludaru, a koje kao da su i njene vlastite. Prekrasno je kad ne morate spriječavati svoje verbalne lavine da vas ne bi krivo shvatili, oklevetali ili nekako drukčije iskoristili to protiv vas. Ne moram ni reći koliko mi imponira što netko poput nje, višestruko ostvaren i nagrađivan na najvišim stepenicama domaće književnosti, uopće želi biti u mojem društvu. Ona u svojim pjesmama vješto prodire, zahvaća razne društvene pojave, ali se libi izricanja stava, svjesna koliko je plitkoće i gluposti u glasnom izvikivanju parola u koje danas vjeruješ, sutra ne – ovisno kako vjetar zapuše. U zadnje vrijeme često s užitkom „konzumiram“ njene pjesme koje nesebično svako malo okači na svojem facebook profilu, točnije u svojoj prebogatoj riznici riječi gdje kao dragulji sjaje opjevane tajne postojanja (ono oku skriveno) – a što je svakodnevno tu tik do nas i stpljivo i tiho čeka da bude otkriveno…
Evo te u morskim dubinama, rakovi su ti
Na leđima, oni mali, sa sitnim oklopima
Puštaš ih da se spuste na dno i toneš i ti
gledaš kamenje satima i dani su isti;
Kao ljuske životinja, otkrhnuti, otpušteni
Da idu ravno i da na horizontu više nikad
Ne vide sunce i neku davnu projekciju.
Na Sjeveru su bolnice i ljeti su sobe
Prazne, a srca svaki čas dobivaju valove
Nalik onim morskim i ljusture u kojima
Se skriva život, od riba još nepojeden.
Pisala bih ti o vlakovima, uvijačima, o
Samoći koja ljeti dobiva neslućene oblike,
Pa noću žene sanjaju tjeralice i pse i
Znaju da nema srama, ni crvenih kuća.
Plutaj na vodi kao biće bez zraka i snatri
O sreći, a da niti ne znaš kako je ispod
Tebe jedna zapravo nepotrebna dubina.
Biljka, ja
Sve me je čekalo: ručak, odjeća, čaj,
Nije bilo razlike između mene i sobne biljke,
Možda jedino to da biljke ne čuju zvono ili udarac
Žlicom po vrućem radijatoru.
Sobna biljka i ja krademo svjetlost jedna drugoj,
Moje su ruke manje zelene, noge niti ne osjećam.
A ako napravim pokret, biljka će doći u krevet,
I pustiti korijenje na bijeloj plahti, kao usred svemira.
Kozmos sobe začas će se osušiti: čaj se razliti,
Sunce će se povući. snijeg se već spušta s ruba krova.
Koje je moje poslanje? Svrha svijeta ?
Tko nas uopće može razlikovati?
Čekam večernje rituale: kremu od vazelina i ulja,
Malo sira i molitvu.
Biljka će se, nadam se, udaljiti
Procvat, ljubav i blagostanje
Što kada tarot karte pokazuju štapove, lude
I arkane? Naizgled sve se čini mutno i loše,
Ali onda se pojavi jedna jedina karta, carica
Iili kraljica i sve se preokrene. Odjednom nestane
Tama i pojavi se čudo, dolazi procvat, ljubav, blagostanje.
Marina čita karte ljudima i gradovima, jer i gradovi
Su živa bića, posebno bosanski, uz rijeku u
Kojima se čuje mujezinova molitva. Pa kako se ona može
Povezati s antičkim misticizmom?
Plave i sive karte kao smrt su, a žute donose život, rast
zapamti i nosi na sebi samo žute haljine i budi oprezna,
Kasnije šetam gradom, odlazim do ljekarne, jedva mi daju
Vitaminske ampule, bez recepta. Što će vam? Znate li kako
Ih uopće koristiti? Vaše ime? Nemate liječnika?
Kako će uopće onda izgledati vaša budućnost? Čudo
Ili potop? Samo jedna karta mijenja godine i donosi
procvat, ljubav i blagostanje.
