Kojim si sve svjetovima koračala prije i poslije mene
Koja su te svjetla sebi vukla, pratile te koje sjene?
S lakoćom i opojnim stilom radiš ovozemaljske stvari
Uz smješak preskačeš prepreke jer visini pripadaš ustvari
I mudrija si uvijek i sto koraka ispred mene
Kraj tebe duh mi cvjetajući uvijek vene
Jer zna da ko Dunavski pijesak sipiš mi kroz ruke
Uživam stavljen na te čokoladne muke
Kad odemo s onu strane svijesti, smireni do savršenstva
U neprobojnom limbu surfajući valovima blaženstva
Znam da nagoni će tvrdoglavo vječnost uvijek htjeti
Ali rok trajanja nije presudan kada se ovako leti…
