Odlučio sam opet poći na Exposure festival
Da bi izvješćem u rimi obol tom eventu dal
Kantautori ko božanstva na povišenom sjede
Tak i treba jer bogovske melodije sada slijede
Od lijepih pjesama kojima predao sam svoja čula
Na mjestu rastem, kao da hodam uz pomoć štula
Upijam frekvencije, ulazim u tajne odaje uma
Na vjetru vijore zelene zastave okolnih šuma
Misterij nekih tekstova neće slušatelja mimoići
Ali katkad se moraš izgubit’ da bi znao kuda ići
Sve pluta u nekoj magiji, u slatkoj izmaglici hoda
Iz pjesama pršte elementi, zemlja zrak vatra voda
Vrijeme je malko oblačno, ali nikog to ne smeta
Da ga pjesme odvedu do nekog ljepšeg svijeta
Muzika je oduvijek granice svijesti prijeći htjela
Letim unaokolo, kao od cvijeta do cvijeta pčela
Odvode me daleko svi ti eterični vokali
Nekima su bogovi zlatne glasnice dali
Drugima smisao da pretoče humor u pjesmu
A nekima oboje da u ludoj kombinaciji bljesnu
Smiruju nas, našem nemiru otkaz daju
Na trenutke imam osjećaj da sam u raju
Ovdje vrijeme kao da je usporilo malo
Al’, ionako mi se nigdje žurit nije dalo
Poslije kantautora zasvirao je Lika Kolorado
Tek sad kad sam ih čuo uživo, imam ih rado
U štalici sa sjenom, ko da slave Krista rođenje
Poveli su izabrani narod u plesno oslobođenje
Drugi dan je isti prostor zvučno baštinila Nola
Miris njih još nosim, duša sretna je kad je gola
Sve su spike te večeri išle u iskrenosti pravcu
Razuzdani ples, gušt istraživanja, u tom rukavcu
Stevo Cokrlić najbolje popravlja caffe aparate
Sve što treba su mušterije koje za to dobro plate
Stevo je majstor svog zanata
Zna svaku cijev caffe aparata
Ognjen Čudnoređe je otpjevao iz sveg glasa
Osvijestit apsurd postojanja, to je izvor spasa
Čak i ovaj što je na bugarskom jeziku pjevao lik
Svi kao da smo ga razumjeli, zanimljiv je to trik
Jedna mi je lijepa kantautorica u pauzi rekla
“Ličiš čoeče na Džek Vajta, dojam sam stekla
Ne znam je li ti ti uvreda ili pak kompliment?!”
A meni srce taki zaigralo, joj, ugradite mi stent
Kao glasnici drevnog svijeta pjevaju nam druidi
Akustični valovi nježno nam ušne dodiruju hridi
Djevojke iz susjedstva pričinjuju se kao vile
Dok ih puna mjesečina kupa sjajem od svile
Zastajem kod svake, da se malo igram klauna
Šepirim se, pravim važan, širim poput pauna
Kad vidim da se iskreno nasmijala neka
Odma’ zamišljam je sa mnom ispod deka
Još ako rukom senzualno prolazi kroz kosu
Tolko sam vlažan da ujutro mogu glumit rosu
U mislima s nekima proživljavam i brak
Kad se o njem samo mašta, čini se lak
Dok izvođači prelaze u legendu, pače u mit
Nalijećem na vesele tipove što rolaju si šit
Dim je tako gust da sam se pasivno uroko
Da nisam baš pri sebi, odaje me crveno oko
“Hej friče, zašto imaš crvene oči, šta si plako?”
“Ma jok”, reko, “Naprezo sam se dok sam kako”
Za to vrijeme mladež, starež, stoji ili sjedi
Vjerujte, impresivan doživljaj tu je posrijedi
