Ležat doma deset dana bila bi vesela kuća
Da razlog bolovanja nije akutna upala pluća
Darth Vader kad diše od mene zdravije zvuči
Sve škripi, štekće, cvili, ko stari motor kad se muči
Dišem svake prestupne godine, doslovce minimalizam
Preživjet ću samo ako postanem anaerobni organizam
Kašljao sam tako da sam budio i mrtve
Sve uši susjedi su noću bile moje žrtve
Skroz bez apetita, u 3 dana sam pojeo jedne male lazanje
Premda slab vjernik, čekao sam bolesničko pomazanje
Nema gore od tog, kao da bliži se smak svijeta
Kad dišeš sa otprilike dvadeset posto kapaciteta
Ali nakon epske borbe antibiotici ubijaju mikro gadosti
Plućne alveole iz zahvalnosti zapjevale Odu radosti!
Briga me što bi o tom rekao mudrac Pitagora
Samo ležim, nešto grickam, čitam Zagora
Spasio me čika Žila, pola zbirke stripova mi dao
Kad je čuo da sam od upale pluća u krevet pao
Serije, stripovi, grickalice, spavanje kad god hoću
Život je odjednom naglo povećao svoju kakvoću
Svi me dvore, maze i paze, na posao ne moram
Osjećam se ko Karlo Veliki usred svojeg dvora…
P.M.S (Post Majsecov Scriptum)
Potpisao bi ovako i na duže, moj druže
Samo da to plućno krilo prestane da struže
Ko ranjena hijena zavija i cvili
Kad nije hijena, ko cirkular pili
Malko se pritaji, pa promjeni ruho
Zuji potiho i nekako na suho
Iz potaje smiješi mi se zemljica laka
A onda jaki kašalj otkine komad masnjaka
I probudi nadu da se ovo preživjet da
Dotad, ovako se živjet’ čak i da…
