Voljela je gledati vlakove u društvu svog psa
Kroz prašna stakla kolodvorske birtije
Gdje su zalazili tipični šljakeri s netipičnim spikama
Ocvali profesori otupjelih živaca
I mlade dame sa starim dušama
Voljela je ljude u pokretu, žurbi koja nije bila njena
Ulazila je u njih sa sigurne udaljenosti
Uronjena u njihove živote taman toliko koliko je trebalo da ne preuzme dio tereta
Sjedeći na svojoj stolici kao u stroju za nevidljivu levitaciju…
