„Dajem otkaz, draga nacijo, dajem otkaz, dragi bože
Jer ne znam kako potaknut hrvate da se više množe“
Zbog premalo iskorištenih ženskih jajnika
Izgubili smo rijetko časnog državnog tajnika
Iznenadio me ugodno, reko, vidi, vidi, ima još časnih ljudi
Priznao je da vladin program ništa osim propasti ne nudi
A mog’o je lijepo dalje za masne pare šutit, ‘ladit jaja
I prodavat maglu medijima do mandata svojeg kraja
Poslušno klimat glavom na sve ministričine riječi prazne
Ganjat poslovnog Passata, vlada plaća prometne kazne
Žderat po poslovnim ručkama, uživat brojne beneficije
Koje, znamo već svi, idu uz tako visoke političke pozicije
Provoditi dane u kožnoj fotelji, s malo do nimalo posla
Tu i tamo otići na poslovni put, do Pariza, Milana, Osla
Ne živcirat se što ministarstvo ničem korisnom ne služi
I ubirati visok milodar da obitelji si lagodan život pruži
Ali ne! Ovom je čovjeku bilo neugodno javnosti lagati u lice
Dok mu svoje mikrofone pred nos guraju neke zgodne pice
Donio je odluku, koja siguran sam, nije bila baš nimalo laka
Da je više takvih poput njega, država bi prije izašla iz mraka
On je zasad samo iznimka koja pravilo nepisano potvrđuje
Da rijetke političare nedostatak svrsishodnog rada izluđuje
Oni mogu čitav život muda pod bubrege prodavati svima
Tužno je ako im ova ostavka savjest bar malko ne zaklima
Ministrica je izjavila da su trebali radit skupa na porastu nataliteta
Nije ni čudo što je dao ostavku, ona je za njega ipak prestara teta
Tajnik je i znanstvenik, zamislite slušat prazne gluparije cijeli dan
A razvoj ozbiljnog društvenog koncepta vaš je profesionalni plan
Nekom površnom možda se neodgovornim njegov otkaz čini
Taj moralizira: „Zajebi svoje principe, o djeci ti se radije brini“
Ali u tom stavu bojim se, uzroci sveopćeg sranja leže
Jer kakav primjer djeci daju ti što od srca svog bježe?
Kako će tajnik sad otplaćivat svoja dva kredita?
Svaki pošten čovjek ne može da se to ne upita
Bez brige, vratio se tajnik na stari posao i ponovno šeta
Kao redovni profesor hodnicima Ekonomskog fakulteta
