Sjećam se, prije ne tako godina mnogo
Dućani su djelovali znatno manje strogo
Na papirić baka bi mi brižno napisala sve što kupit treba
Ako kusur osto bi za slatkač, od sreće skako sam do neba
I čekao bih strpljivo da se prodavačica sa susjedom ispriča
Bilo je to doba kad smo na njih gledali k’o na ljudska bića
A i kamo mi se žurilo s mlijekom, polubijelim i litrom ulja?
Ovi što zbog zastoja prigovaraju, to je pomahnitala rulja
Blagajnice programiraju da non stop ponavljaju jedno te isto
Od robota se sirote ne razlikuju previše, da budemo na čisto
Je li bilo sve u redu? Dal zbog nečeg ste u bedu?
Svaku mušteriju moraju pitat što stoji im u redu
Što sve te žene izdrže kad sve se oduzme i zbroji
Vjerujte mi na riječ, one su pravi narodni heroji
I nikog nije briga kakav im je bio dan
Jesu li sretne, imaju li kvalitetan san
Da li bi im pasalo s posla otić prije deset navečer
Hladno je srce kapitalizma, kao Islandski glečer
Jer što ako se debeli Mate baš u pola deset zaželio pršuta i sira
Jer, ha bože moj, zna se, glad ni mjesto, a ni vrijeme baš ne bira
Da bih odao počast svim tim damama što me strpljivo uslužuju
Postat ću nakratko jedna, pa nek me da sam transić optužuju…
…Jedan mladi vozač viličara zašprehava me često
Nije mali ni tak loš, al koči me to radno mjesto
Nisam si više sexy, ne osjećam se tu ko žena
Ko životinja sam u kavezu, stare sebe sjena
Ja sam rastavljena, samohrana majka
Moj život već odavno nije kao bajka
Bivši muž, alkoholičar, tipičan presjek hrvatske nacije
Od njega primam puno prijetnji i ništa alimentacije
Kako otkaz dajem, o tom sanjam iz dana u dan
Samo čim ću onda plaćati naš jednosobni stan?
Djeci kupiti knjige za školu, meso, voće, kruh i sol
Vezana sam za prokleti posao, ko priljepak za mol
Radno vrijeme je non stop, manje-više
U meni otpor vrišti, al sve tiše i sve tiše
Preiscrpljena sam često da uopće se živciram
Otupljena na udarce koje svakodnevno primam
Radio u pozadini nemilice sretne pjesme svira
Nije to vjerujte ni blizu samo stvar šefovog hira
Sve je to promišljeno, da se tu što bolje osjećaju ljudi
I kupe i što im treba i što im ne treba, kad se već nudi
Kad izgledam sretno, to je manjak snage da budem tužna
Premda ponekad kad pukneš, situacija se čini manje ružna
I smijem se s kolegicama na sasvim blesave, dječje fore
Jedna drugu nakratko izvlačimo iz sveopće noćne more
Najviše volim kad me šef stavi na namještanje stalaže
Moram priznat, sve mi je od rada s mušterijama draže
To me smiruje, a i volim pogled na djelo svojih ruku
Lijepo uređene police smanjuju svakodnevnu muku
Noću katkad plačem što kćeri ne mogu kupit nove bijele starke
Jer već znam, ismijavat će je klinci koji nose samo skupe marke
Al’ evo, kol’ko god da mi je život težak, nekako se uvijek gura
Ne razmišljam o sutra, današnjica je dovoljno zahtjevna tura…
