Reko, možda haluciniram, možda sam opet previše pil
Al’ iz dima preda mnom izvire pravi pravcati bat mobil
Ekipa iz Ribnice opet je jako jaka
Sve sami super junak do junaka
Lik na autu, srebrnu periku ima, stoji ko diva
Gledam, očima ne vjerujem, u ruci drhti piva
Muzika dramatična svira, vrijeme kao da stoji
Ovi iz Ribnice fakat „nisu normalni“, ljudi moji
Među njima je i Chuck Norris, predstavlja američku naciju
Chuck Norris jedini može popraviti lošu hrvatsku situaciju
Sve mislim, maškare nam između redova nešto žele reći
Mi trebamo superjunake ako u bolje sutra želimo prijeći…
…Iz daljine vidim lance, kožu, pomišljam na sado mazo sex
Kad zabezeknut otkrivam družinu što sebe zove Mad Max
Svi su vjerno uzombirani, ispod crnih kožnjaka
Čini mi se da ekipa dolazi iz mjesta Pavučnjaka
Tmurnost ovog dana doprinosi dojmu da nadolazi kataklizma
Kad impresivnu, al tešku atmosferu razbijaju čari komunizma
Pionirke plešu ko razigrani leptiri
Nešto se u meni sa svijetom miri
Muzika trešti, svira „Hajde da se volimo“, peva Lepa Brena
Lica starijih šire se u osmijeh, prisjećaju se ljepših vremena
Vođa skupine nosi natpis na kom „Obećana zemlja“ piše
Ugođaj mi malo narušava neka dama što pored mene kiše
Putujem li ja kroz vrijeme, samog sebe sam pito
Kad je u plavom odijelu na scenu stupio drug Tito
Prilazi mi neka mlada pionirka, sjaji od sreće, grli me, ljubi
Stojim paraliziran nasred ceste, traktor iz povorke mi trubi
Ne osjećam nožice, drhtim od sreće
Zašto nam se to vrijeme vratit neće?
Narod kliče, vidim sretan je i voditelj Drele
Od koga je poznatiji jedino nogometaš Pele
Napunjen samopouzdanjem nudim drugarici jednog na brzaka
Ona okine mi šamar: „To što sam pionirka, ne znači da sam laka!“
Posramljen i crvenog desnog obraščića
Nalijećem na povorku veselih praščića
Jedan od njih je ogromni vepar – kapitalac
Po njem s balkona puca pijan lovac – znalac
Redar skače s ceste, ima odraz od četiri metra
Već steže ruku lovca što je htio ubit ovog vepra
Zdravo selo, pingvini, povrće, povorka što fura šoping kolica
A u svakoj barem jedna mlada ženskica što maštu mi golica
Stiže bej voč, jebe im se što je zima, kupaju se u bazenu
I ja skidam odjeću, skačem, neko viče: „Di ćeš ti kretenu“
Za njima vojnici, narodna garda, fotkam, kadli urednik Žilec tamo
Al to je zapravo kolegica Jelena, što u njega se prerušila, ali tajno
Masa kraj ceste stoji, uživljeno gleda
Jedan lik nikako oteti se dojmu neda
Da bi možda puno ljepši bio ovaj naš svijet
Kad bi i bez maski bili spremniji na ludi let
Stižu i kauboji, brzo šišam kosu da im ne ličim na Indijanca
I ja sam promjenio identitet usred velikog uličnog krljanca
Al puno više nego izvana, maskirao sam se iznutra
Duša veseliju masku nosi, nek potraje bar do sutra…
p.m.s.
Već pomalo sam pripit, a pomalo i mator
Al’ nema veze, idem ipak u fašnički šator
Tamo svira Škoro, ajde barem nije Ceca
Plešem, pravim se da mi nožica ne kleca
