Vranu Gačac (Corvus frugilegus) mnogi brkaju za crnu vranu, gavrana, čavku, čak i sivu vranu. Gačac preferira stepske regije, riječne ravnice i obradive površine u kojima je tlo mekano i plodno, samo da obiluje kukcima. Po prirodi vrlo društvena ptica, što se gnijezdi kolonijalno, što zime provodi u velikim jatima, no veza mužjaka i ženke gačca često traje sve do kraja života. Buka koju proizvodi dobrim je dijelom intenzivna komunikacija s partnerom.
Gačac gradi gnijezdo u visokim listopadnim stablima: voli platanu, topolu i jablan. Sezona najčešće počinje krajem veljače i traje do ljeta. Ženka polaže u prosjeku četiri plavo-zelena jaja sa sivim pjegama. Mužjak po potrebi preuzima dužnost ležanja na jajima. Inkubacija traje 16 do 18 dana. Kada se izlegu mladi, o njima brine majka, a mužjak donosi hranu. Poletarci napuštaju gnijezdo nakon tridesetak dana. Spolno zreli postaju u drugoj godini života. Za razliku od sive vrane, čiji su napadi na ljude vrlo rijetki, gačac svoj podmladak ne brani agresijom prema bićima u svojoj okolini.
Gačac je jedna od najvećih europskih ptica pjevica. U potpunosti je crne boje i njegovo perje se na suncu presijava ljubičasto. Ima ušiljen kljun svijetlosive boje. Iako je prvenstveno vezan uz otvorena poljoprivredna staništa na kojima se hrani, sve više se gnijezdi u gradovima i naseljima gdje pronalazi stabilna i sigurna mjesta za gniježđenje. Kolonijalna je vrsta pa će se tako na visokim, prozračnim krošnjama pronaći više neurednih, otvorenih gnijezda. Jede uglavnom kukce, ličinke kukaca i gujavice, a ponekad se hrani i voluharicama, sjemenkama te bobicama. Inteligentna je, plaha i izrazito društvena vrsta.
Zbog prisutnosti u gradovima, mnogi smatraju da se populacija gačca povećava, no istina je sasvim suprotna. Ispred vas je mala studija o okrutnom suživotu gačaca i ljudi. Drugi je ovo tekst u seriji ‘Ptice Zagrebačke županije’. Nakon što smo, istražujući orla štekavca u Turopoljskom lugu, razgovarali sa stručnjacima iz Zagreba, Siska i Osijeka, vezano za vrane pitamo ornitologe iz Udruge Biom posvećene istraživanju vrana u urbanim područjima te borbi protiv zločina protiv prirode, Ivu Šoštarić i Bolesława Słocińskog.
Status ugroženosti: U Europi ranjiv, službeni podaci za Hrvatsku nedostatni
Europska populacija gačca procjenjuje se na 15 milijuna jedinki. Njihov status ugroženosti prema listi IUCN-a za područje Europe se u posljednjih pet godina promijenio s “najmanje zabrinjavajuće” (LC) na “ranjivu” (VU) vrstu, što je pogoršanje za čak dvije kategorije ugroženosti. Kriterij za procjenu ugroženosti isključivo je ubrzani pad brojnosti. “Otprilike polovica populacija vrste doživljava pad. To uključuje zemlje poput Rusije, Poljske, Francuske i Nizozemske. Neke su zemlje izričito izvijestile o stvarnoj promjeni veličine populacije vrste, uključujući europski dio Rusije (koji drži gotovo trećinu europske populacije). Sveukupno, veličina populacije gačca opala je za više od 30% u Europi, vjerojatno zbog progona i uništavanja mjesta gniježđenja”, obrazlaže Crvena lista ptica Europe za 2021. godinu.
Radi se o gnijezdećoj populaciji gačca u Europi. Na razini svijeta i dalje nema za ovu vrstu velike brige, no u Europi je u tri generacije (17 godina) ukupna populacija pala za 25%-42%. U Europskoj uniji ovaj je pad nešto blaži (11%-20%). Podaci za Hrvatsku ocijenjeni su kao nedostatni. Kako se prema službenoj brojci Središnje lovne evidencije populacija gačca u Hrvatskoj procjenjuje samo na 1400-1500 parova, ostaje nepoznanica na koji način jedinice lokalne samouprave dolaze do brojki kojima pravdaju uništavanje gnijezda za vrijeme lovostaja.
U svojoj procjeni IUCN se poziva na studiju T. Krügera i suradnika iz 2020. g., koji zaključuju da je dinamika populacije gačca u Donjoj Saskoj od 1898. do 2017. godine bila ponajviše uvjetovana ljudskim faktorom. Od inicijalno zabilježenih oko 30 tisuća parova, do 1976. godine preostalo je bilo njih samo 2 100. Nakon statutarne zaštite 1977. g. pa do 2017. g. populacija se oporavila na 28 tisuća parova. Iako se navode razni drugi biotički i abiotički faktori gotovo pa nestanka gačca iz Donje Saske, prvenstveni su razlozi pada populacije bili odstrjel, trovanje i uništavanje gnijezda.
Ipak, razlozi trenutnog pada populacije gačaca nisu znanstvenicima sasvim jasni. U Ujedinjenoj Kraljevini, gdje se 13% europske populacije gačaca gnijezdi pretežno u ruralnim staništima, padu populacije od ukupno 20% pridonio je najviše stmoglavi pad od čak 58% u Walesu. Dogodio se on između 1995. i 2018. godine s kulminacijom iza 2010. godine. Šokirani ornitolozi još uvijek nisu objasnili razlog ove promjene, no pokrenuto je istraživanje koje će utvrditi točno stanje populacije. Rezultati velikog dvogodišnjeg brojanja (2022/23) bit će objavljeni do kraja ove godine OVDJE. Kao razlozi najčešće se spominju, kao i drugdje, intenzivna poljoprivreda i progon od strane čovjeka.
Osim u Ujedinjenoj Kraljevini, najveći kratkoročni gubici gačaca zabilježeni su u Nizozemskoj (cca 25%, populacija 50 000), Poljskoj (40%, populacija 200 tisuća), Ukrajini (15%, populacija 500 tisuća) i Rusiji (40%, populacija 2 milijuna). Visoke postotke gubitaka na manje populacije bilježe i Austrija (25%), Bugarska (40%), Srbija (20%) i Slovačka (25%). Značajniji rast broja gačaca zabilježen je samo u Mađarskoj (50%, populacija 30 tisuća).
Zagreb prednjači u okrutnosti prema glasnim susjedima
Gačci koji se gnijezde u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, pa i oni iz Siska, a i dalje, dio su iste populacije. Kada završi sezona parenja, okupljaju se u veća jata koja se skupa hrane i odmaraju. Jedno je starije istraživanje pokazalo da se 40%-70% zagrebačkih gačaca tijekom zimskoga perioda hrani na Jakuševcu.
Kolonije gačaca u Zagrebačkoj županiji zabilježene su u Velikoj Gorici, Vrbovcu i Zaprešiću. Udruga BIOM na volonterskoj osnovi mapira kolonije gačaca od 2017. godine. Tada je u Velikoj Gorici zabilježen 61 par, u Vrbovcu njih 58, a u Zagrebu 780. Prema ovogodišnjim prebrojavanjima, u Gorici se gnijezde samo 43 para, u Vrbovcu 107 parova. Unatoč agresivnim politikama ubijanja ptića, u Zagrebu, gdje se prebrojavanje vrši svake godine, broj stabilno raste. Prebrojeno je tako: 938 parova (2018.), 787 (2019.), 890 (2020.), 1049 (2021.), 1172 (2022.), 1168 (2023.). Ove je godine prebrojeno u Zagrebu 1055 parova gačaca.
“U drugim gradovima – od Varaždina i Čakovca do Velike Gorice, Osijeka i Belog Manastira – gnijezda ptica su uništavana barem na temelju izdanih rješenja. Gradovi poput Zagreba ili Siska nisu čak ni podnosili zahtjev za rušenje gnijezda, ali su ih redovno uništavali tijekom sezone gniježđenja. Primjerice, u 2019. godini je samo u naselju Botinec srušeno 120 gnijezda u kojima su tada već bila jaja i ptići, a na području čitavog Zagreba procjenjujemo da je nezakonito uništeno više od 1400 jaja i ptića”, rekao je Bolesław Słociński iz Udruge Biom.
Činilo se 2022. godine da će Zagreb pod pritiskom argumenata ukinuti ove prakse, no nije se dogodilo. Činjenice da rezanje gnijezda dovodi do produljenja intenzivnih ptičjih aktivnosti izgradnje gnijezda a time i produljenja čitave sezone gniježđenja, te do raščlanjivanja i širenja kolonija na veće područje, bile su dobre samo na papiru. Samo u razdoblju od 2020. do 2023. godine zabilježeno je 18 slučajeva municipalnog uništavanja kolonija u Zagrebu. Ove je godine rušenje intenzivno provođeno diljem Zagreba. To uključuje i koloniju sa Zapruđa porezanu na Veliki petak, te je tim povodom o “zelenim politikama” u Zagrebu pisao Miljenko Jergović.
Uništenje staništa, ukidanje prirodne regulacije
Nego zašto su gačci doselili u gradove? Premda je čak 45% travnjaka Donje Saske od 1977. godine nestalo ili je pretvoreno industrijski poljoprivredni teren paralelno je prilagodljiva populacija gačaca rasla. Mada sasvim sigurno jesu jednim dijelom prešli ovi svejedi u susjedstvo ljudi dijelom iz oportunističkih razloga (Bilježi se pojava već početkom XX. stoljeća.) iz njegova prirodnog, otvorenog i mozaičnog poljoprivrednog staništa gačca je potjerao u gradove čovjek. Mozaik je uništen: radi povećanja poljoprivredne površine posjekli smo s travnjaka stabla i drvorede, pa kada više nije koga bilo da na prirodan način regulira populacije kukaca i glodavaca, pesticidima smo zatrovali zemlju.
“Gačac je vrsta otvorenih i mozaičnih poljoprivrednih staništa i kao takva susreće se prije svega s istim izazovima s kojima se susreću i sve druge vrste poljoprivrednih staništa a to su primjene poljoprivrednih praksi koje štete prirodi. Ovdje se prije svega misli na pretjeranu upotrebu pesticida i posljedični kolaps populacije kukaca. Ptići gačaca su u svojim prvim mjesecima života izrazito ovisni o prehrani kukcima, kasnije i glodavcima, jer im je potrebna velika količina proteina za brz i uspješan razvoj. Gačci u sebe prehranom također unose povećane količine toksičnih tvari kojima se tretiraju poljoprivredne površine, a u našim su krajevima i žrtva trovanja, ilegalne prakse koja je nažalost još uvijek raširena. Dodatno, način na koji se upravlja poljoprivrednim površinama (uklanjanje stabala i drvoreda radi povećanje poljoprivredne površine) kao i namjerno uništavanje kolonija rušenjem stabala te lov ove vrste već godinama polako vrši pritisak na gačce da se presele u gradove. Poljoprivrednici ih ne vole jer se odrasle ptice van sezone gniježđenja mogu hraniti usjevima na poljima, no ne uzimaju u obzir da te iste ptice hvataju gotovo isključivo kukce i glodavce na tim istim poljima tijekom perioda othranjivanja ptića. Ta je netrpeljivost često bila povod progonima ove vrste. Vjerojatni slijed preseljenja gačaca u gradove mogli smo svjedočiti i u Zagrebu, u kojem se nakon rušenja stabala na kojima se gnijezdio poveći broj parova uz polja izvan grada, u najbližem gradskom naselju iste godine povećao broj parova”, objašnjava Iva Šoštarić iz Udruge Biom.
Da se poruše gnijezda, donose se rješenja o izuzeću od zakona
Kada su gačci u potrazi za prikladnim staništem i hranom doselili u gradove, građanima je zasmetao njihov pjev – jer percipiraju ga kao buku – i zatražili su od vlasti da ih se riješi. Vlast je međutim naletjela na pravne prepreke koju je sama postavila: gradovi nisu lovna područja, i za lovne vrste u vrijeme razmnožavanja vrijedi lovostaj. Jedinice lokalne samouprave stoga su od nadležnoga tijela, Ministarstva poljoprivrede, počela tražiti rješenja o izuzeća od slova zakona.
“Iako zakon o lovstvu zabranjuje uništavanje legla te ubijanje ptica u periodu gniježđenja, gradovi traže izuzeće od tih zabranjenih radnji kako bi mogli uklanjati gnijezda i unutar sezone gniježđenja i tako u teoriji ostvarili snažniji utjecaj na smanjenje brojnosti, a Ministarstvo poljoprivrede redovito odobrava takve zahtjeve, kako god oni bili napisani, i izdaje gradovima izuzeća”, kaže Słociński.
Rješenja se izdaju na temelju programa zaštite divljači na područjima gradova, a oni se u bitnom temelje na pojmovima koji znanstvenici ne koriste te koji nisu definirani zakonom i predmetnim pravilnikom.
“Za gradove se izrađuju planovi zaštite divljači koji propisuju kako se unutar gradova, gdje lov nije dopušten, gospodari s divljači. Ti planovi redovito uključuju procjenu ‘socijalnog kapaciteta’ za pojedinu vrstu. Ovo je izraz koji postoji samo u lovačkoj nomenklaturi. Biolozi ga ne koriste i ne postoji u zakonu. Socijalni kapacitet je procjena koja označava koliko je jedinki pojedine vrste divljači građanima prihvatljivo imati nastanjene u gradu, a da se ne bi narušio osjećaj sigurnosti vezano uz zdravlje te da bi se spriječila imovinska i neimovinska šteta. Kako se ova procjena radi ne znamo: Ne uspijevamo pronaći niti dobiti odgovor. Možda nam neke informacije nedostaju, ali koliko je nama poznato, u Hrvatskoj iza toga ne stoji standardizirana metodologija niti kakvo znanstveno ili društveno istraživanje, već se radi o odokativnoj procjeni da je, konkretno, maksimalan prihvatljiv broj gačaca i u Velikoj Gorici i u Zagrebu ukupno tek 100 kljunova (jedinki). Te brojke koje su navedene u planu su zapravo one na koje se gradovi referiraju kada traže da se određenoj vrsti smanji broj, jer je brojnost prešla socijalni kapacitet”, nastavlja Słociński.
Postupanja po rješenju: Odstrjel, rezanje, sokolarenje
Prema izvješćima o postupanju po rješenjima ministarstva, jedinice lokalne samouprave odlučivale su se na različite metode. Tako su u proteklih nekoliko godina orezivali gačcima gnijezda za vrijeme lovostaja Beli Manastir (2021. g.). Puškama kalibra 5.5 mm gačce su ubijali u Đakovu (2022. g.). Iste su godine u Vukovaru u noćnim satima odstrelili 86 gačaca, a lani njih 355.
Sokolarskom metodom bezuspješno su rastjerivali gačce u Đakovu (2023. g.) i Slatini (2022. g.). Sokolarenje je uspješno provedeno u Varaždinu 2022. godine te djelomično uspješno iste godine u Vidovcu. U Koprivnici su 2021. godine pokušali Larsenovim hvataljkama, pa kad nisu uspjeli porezali su gnijezda izvan lovostaja. Sljedeće godine se nije postupalo.
Izvješće iz Vinkovaca govori samo o uspješno provedenom rastjerivanju, a izvješća iz Velike Gorice uopće ne pronalazimo mada se po njima postupalo.
Upitne su i brojke i metodologije
Iz Udruge BIOM dalje tvrde da su upitne i problematične ne samo brojke i metodologije na temelju kojih se donose programi zaštite divljači, nego i one na kojima ministarstvo donosi rješenja o izuzeću.
“Ove je godine Grad Zagreb ishodio dozvolu za izuzeće od zabranjenih radnji koja mu dopušta uništavanje gnijezda tijekom sezone gniježđenja, a u zahtjevu za dozvolu su naveli da je u Zagrebu ujesen 2023. godine utvrđeno 12400 kljunova gačaca. Ovaj je podatak iznimno problematičan jer prema našem višegodišnjem istraživanju, na području Zagreba trenutno boravi svega 1100-1300 gnijezdećih parova, što je podatak relevantan za pristup izazovima koje predstavljaju gnijezdeće jedinke u Zagrebu. Čak i ako bismo u brojnost ujesen uračunali da svaki par ima 3 ptića te da sva tri ptića uspješno odrastu, ova bi brojka i dalje bila pretjerana za otprilike 6400 jedinki! Upitnosti podataka doprinosi i činjenica da ujesen gačci uglavnom ne borave na području gradova već na okolnim poljima te se tek tijekom zime okupljaju u veća jata, koja ni tada ne dosežu ovoliko velike brojke. Tako da se čak i sam zahtjev za izuzeće temelji na podatcima kojima ne znamo porijeklo i ne poklapaju se s našim višegodišnjim istraživanjima”, zaključuje Słociński.
Zdravstvena ugroza nedefinirana
Iako je rješenje koje je 2019. godine za Veliku Goricu donijelo Ministarstvo poljoprivrede doneseno u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, ne navode se u njemu, a ni u drugim dokumentima, općenite zdravstvene i sigurnosne ugroze koje bi populacija gačaca predstavljala lokalnom stanovništvu. Unatoč tome što se tvrdi da je u Velikoj Gorici populacija gačca povećana ‘do te mjere da ugrožava javno zdravlje i sigurnost’, ne pojašnjava se o kojim se konkretno aktualnim rizicima za javno zdravlje i sigurnost radi.
“Vrana gačac jest vrsta divljači koja će u prekomjernom broju imati velik negativan utjecaj na javno zdravlje i sigurnost te nanositi ozbiljne štete dok je istovremeno u vrlo povoljnom stanju očuvanosti te stoga i na popisu vrsta koje se mogu izlovljavati. Nadalje, općenito se prihvaća i da ponekad, u cilju zaštite interesa javnog zdravlja i sigurnosti, ne mora postojati zadovoljavajuće rješenje osim odstrjela ptica. […] Na javno zdravlje i sigurnost može se utjecati na lokalnoj razini kada se zbog prisutnosti ili hranjenja ptica stvara znatan rizik za ljudsko zdravlje ili povećava rizik od nesreća. […] Kako je brojno stanje vrste divljači vrana gačac na području Grada Velike Gorice povećano do te mjere da ugrožava javno zdravlje i sigurnost, valjalo je riješiti kao u izreci”, obrazlaže se.
Iako su u fecesu ptica pronađene gljivica histoplazma, bakterije salmonela, listerija i klamidofila, veća je vjerojatnost da čovjeka njima zaraze golubovi, galebovi, čvorci ili obični vrapci negoli vrane. Jer niti jedan slučaj izbijanja zaraze u Europi nije dosad zabilježen da su ga uzrokovale vrane, dok su epidemiju salmoneloze u Norveškoj 2019. godine uzrokovali vrapci i zebovke, a epidemiju psitakoze u Škotskoj 2005. godine vjerojatno potaknule papige. Izbijanje epidemije histoplazmoze u Rumunjskoj 2011. godine vezano je uz hranjenje golubova.
“Ovo je jedno od rijetkih rješenja izdanog gradovima koje nema naveden krajnji termin izvršenja, tj. Grad Velika Gorica može postupati tijekom sezone gniježđenja svake godine. Sukladno socijalnom kapacitetu navedenom u plan zaštite divljači za Veliku Goricu, grad je dužan ostaviti neporušenima tek 50 gnijezda svake godine. Čest je argument, pa tako i ovdje, da gačci ugrožavaju zdravlje i sigurnost građana. To je posebna, široka tema, i tvrdnja na vrlo klimavim nogama”, komentirao je Słociński.
Recentno istraživanje iz Mađarske (Nagy i suradnici, Frontiers of Microbiology, siječanj 2022.) pokazalo je da, iako su rezervoar bakterije E. coli, gačci nisu izravan izvor infekcije. S namjerom da utvrde stupanj povezanosti genotipa bakterija otpornih na antibiotike, znanstvenici su analizirali fekalije 116 gačaca sa zimovališta kod Sveučilišne klinike u Budimpešti i usporedili ih s 2455 uzoraka pacijenata klinike. Otkriveno je da feces ljudi i gačaca sadrži genski sasvim različite sojeve bakterije, a u samo je u tri uzorka pronađen isti soj. Unatoč mogućem kontaktu, zaključila je studija, dioba genotipa E. coli između gačaca i ljudi je rijetkost.
Na kraju, bespoštednom progonu kumuju mediji, uglavnom lokalni. Pronašli smo gotovo stotinu članaka u kojima se kroz proteklih deset godina šire neistine o gačcima. Od potpune izmišljotine da fizički napadaju ljude do neutemeljene tvrdnje da su aktivni širitelji bolesti. Značajan broj ovih tekstova ne razlikuje gačca od sive vrane, a jedan dio ga poistovjećuje s crnom vranom, koja u Hrvatskoj uopće ne boravi.
Smjernice za strategiju skladnog suživota ljudi i gačaca
Sve dosad rečeno vezano za načine na koji se gradovi obračunavaju s bukom koju proizvode gačci, naglasak stavlja isključivo na problematiku broja vrana, ali ne i na to što su konkretni izazovi. Da bi se pronašlo rješenje koje promovira suživot, prvo je potrebno saznati gdje su točno te vrane i postoje li dijelovi s većim pritiscima, adresirati razloge zbog kojih su vrane gačci uopće u gradovima. Između ostaloga, tome služi mapiranje.
“Dokle god postoji povoljno mjesto za gnježđenje i obilje hrane, ptice će se na to mjesto vraćati, nekad prije, nekad kasnije. Na primjer, strateški pristup suživotu s gačcima bi uzeo u obzir zaštitu kolonija izvan gradova, zaštitu kolonija koje su podalje od stambenih zgrada, sadnju stabala koja preferiraju gačci na mjestima koja neće predstavljati smetnju, postavljanje nadstrešnica itd., a ne potpuno neselektivno uništavanje gnijezda ili pak pucanje po pticama, što se u pojedinim gradovima također događa. Strateški pristup suživotu s vranama podrazumijeva rješavanje problema neadekvatnog gospodarenja otpadom te sađenje grmlja i rjeđa košnja travnjaka na gradskim zelenim površinama, itd. Dok se ne riješi prisutnost povoljne ‘niše’, ptice će biti uz nas, vraćat će se u gradove”, rekla je Šoštarić.
Gačci, koji se gnijezde kolonijalno, mogu biti vrlo bučni tijekom sezone gniježđenja te ispod njihovih kolonija padaju materijal za gnijezdo i izmet. Iako ovo, za razliku od tvrdnja institucija, nisu neposredne prijetnje i opasnosti po zdravlje stanovništa, one to mogu biti, i potrebno ih je rješavati.
“Treba imati na umu da je izazov nereda ispod kolonija (pa čak i buke ptica koje se jate) najizraženiji tijekom samog početka gniježđenja (kraj ožujka i početak travnja), kad je izgradnja gnijezda najintenzivnija a drveće još nije prolistalo. Preporuka je svakako apeliranje gradskim službama za češće čišćenje i održavanje staza, objekata i javnih površina u ovom periodu te izgradnja nadstrešnica, po mogućnosti zelenih. Opcija je također i premještanje objekata (poput stolova i klupica) koji se nalaze neposredno ispod kolonije. Dugoročno strateško rješenje svakako je i planiranje sadnje vrsta stabala koje manje odgovaraju gačcima te zaštita postojećih gnijezdilišta koja se ne nalaze u blizini stambenih zgrada. U slučajevima kada nema druge nade za kompromis, strateško orezivanje grana i stabala općenito će potaknuti ptice na premještanje. Važno je da se ovakvi zahvati rade izvan sezone gniježđenja ptica, odnosno u periodu od 31. srpnja do 1. ožujka. Vozačima se pak kao ‘vatrogasno’ rješenje savjetuje koristiti navlake za auto, barem dok traje vrhunac sezone gniježđenja”, zaključuje Iva Šoštarić iz Udruge Biom.
Ovaj sadržaj nastao je u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
