Šest žena iz Općine Pokupsko već tri mjeseca brinu za skoro 50 starijih žena kojima je potrebna pomoć u kući. Općina Pokupsko u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje pokrenula je projekt ”Pomoć starijima u kući” kroz kojeg se na šest mjeseci zapošljavaju žene u ruralnoj sredini.
Tako je posao pronašla i Snježana Ljubić Šestak. Ona se brine za osam žena, a jedna od njih je Marija Šajnić, baka na pragu svoje 87. godine koja živi na ulazu u Pokupsko. Iako je u odličnoj kondiciji, samački život nosi sa sobom tegobe. Dobro je kaže, kada dođe gospođa Snježana jer tada ima s kim popričati i popiti kavu.
-Puno mi znači kada dođe. Puno se ispričamo, pomogne mi ako treba, nemam prigovora, jako je dobra žena. Sjednemo si i pričamo, nekad hoće popiti kavicu, nekad neće. –govori nam baka Marija koja nastavlja nabrajati što sve ima u svom velikom vrtu.
-U vrtu imamo krumpira, luka, mrkve, peršina, celera, paradajza, paprike, graha, cikle, tikvice, buče, ne znam ni nabrojiti kaj sve imamo. – kroz smijeh je rekla baka Marija.
Vrt održava kćer koja inače živi u Velikoj Gorici, a i sin Mirko brine za svoju majku. Tako je ovih dana na godišnjem pa je iz Siska došao u Pokupsko. -To je nekakva sigurnost da ju netko posjeti, iako ju sestra i ja kontaktiramo svaki dan telefonom. Sad sam na godišnjem, imam malo problema sa sinusima pa se tu liječim, inače smo ovdje obavezno svaki vikend. Majka si sve sama pomalo organizira, ako treba ode i u dućan. Sama živi devet godina, otkako je umro tata, u početku je bilo teško prilagoditi se, ali sada je to prihvatila.-rekao nam je Mirko Šajnić.
Katica Trumbetić radila je 43 godine kao računovotkinja u Osnovnoj školi Kravarsko. Umirovljeničke dane provodi u stanu u središtu Pokupskog. Živi na drugom katu i zbog operacije koljena mora koristiti štaku pa je teško pokretna. Bez pomoći gospođe Snježane, život bi joj bio znatno teži.
-Sve mi pomogne i jako sam zadovoljna. Dok je bilo hladno nosila mi je drva i to mi jako puno znači jer ja ih ne mogu nositi iz podruma. Pomaže mi očistiti, oprati prozore, urediti stan, spremiti sve u kupaoni. Jako sam zadovoljna i sretna bih bila da to produže i da ostane i u jesen i dalje.-kaže nam gospođa Katica.
Uz Mariju i Katicu, Snježana brine za još šest gospođa. -Imam jednu ženu iz svog sela i ovdje imam još četiri u Pokupskom i onda još tri kućanstva četiri kilometra dalje. Trudim se svakog od njih obići dva puta na tjedan da vidim je l’ sve štima, je l’ im nešto treba, jesu li dobro. Bitno je da oni znaju da će ih netko obići, vidjeti, podružiti se s njima jer njihova djeca rade i po 40-ak kilometara dalje. Bitno je da znaju da nisu zaboravljeni jer oni se osjećaju napušteno i izolirano.-
Osim što je kroz ovaj program dobila posao, Snježana je stekla i nova prijateljstva. -Najviše što čovjek dobije je to što si potreban nekome, djeca sa svojih 20 godina te više ne trebaju. Ovdje se naviknemo družiti jedni s drugima. I kada ovdje prolazim drugim poslom, samo pogledam na balkon gospođe Katice da vidim je l’ možda zalijeva cvijeće. Bilo bi lijepo da se produži ovaj program na obostranu korist i zadovoljstvo.-zaključila je Snježana.
