U Hotelu Phoenix u Starom Čiču danas je održan Susret udomiteljskih obitelji na području Velike Gorice i okolice. Bila je to prilika da se udomitelji podruže i izmijene svoja iskustva, a organiziran je od strane Udruge udomitelja djece i starijih osoba “Toplo srce” te Centra za socijalnu skrb Velika Gorica.
– Od 1984. godine Centar za socijalnu skrb ima redovite susrete s udomiteljima, bilo da oni kod sebe imaju našu djecu ili odrasle korisnike. U tom razdoblju do danas bio je jedan mali prekid, ali nastojimo to njegovati. Udomiteljska obitelj djeci zamjenjuju roditelje. Tu su djeca bez roditeljske skrbi na više načina i oni su zapravo članovi udomiteljske obitelji koji ne prave razliku između vlastite djece i udomljene djece – u odijevanju, slobodnim aktivnostima, brizi – od učenja do zdravstvene brige – ispričala je Marija Žirović, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Velika Gorica.
Na području Velike Gorice i okolice tek je 40 udomiteljskih obitelji. Najviše ih je u okolnim mjestima. – Opskrbnine za djecu su od 1900 do 2400 kuna. Smatramo da su premale i nisu stimulativne te stoga udomiteljstvo niti na nivou Republike Hrvatske i na području grada Velike Gorice pada – objasnila je Žirović.
– Već desetak godina tražimo profesionalizaciju udomiteljstva jer bi se građani tako motivirali da postanu udomitelji. Tako bi postojala prava radnog odnosa. U današnje vrijeme, kada udomitelj zakonski više ne može biti udomitelj, zakonski nema ništa. Nema ni pravo na mirovinu – dodala je Helena Brašić, predsjednica Udruge udomitelja djece i starijih osoba “Toplo srce” koji djeluje na području VG i okolice.
U udomiteljske obitelji ne dolaze samo djeca, već i stari i nemoćni, psihički bolesni, invalidne stare osobe, slijepi, nepokretni, svi pronalaze smještaj. – Biti udomitelj je zapravo biti zamjenska obitelj. Mi smo zamjenska, alternativna obitelj umjesto biološke obitelji za djecu i starije osobe. Za djecu, nažalost, nije dobro da odrastaju u domovima. U domovima oni imaju sve, to je činjenica, i zaposlenici se brinu i bave njima, ali djetetu treba obitelj. Ako to ne može biti biološka, onda to treba biti udomiteljska u kojoj dijete dobije svu potrebnu ljubav, pažnju, brigu i odgoj te radne navike – objasnila je Brašić.
Iako se u Velikoj Gorici održavaju tribine o udomiteljstvu, odaziv je slab. – U našem društvu se premalo zna o udomiteljstvu. Kada se priča o nekakvoj alternativi ljudi to povezuju s usvajanjima. To su dvije različite stvari. Definitivno nam fali udomitelja. Ovo što imamo udomiteljskih obitelji životna dob tih obitelji je zabrinjavajuća – prosječna životna udomiteljska dob je 55 godina što je previše. Definitivno nam nedostaje mladih i obrazovanijih udomitelja s obzirom na to djeca sve više znaju i mogu pa bi ga tako i udomitelji pratili i odgajali na jedan pravilan način – zaključila je Brašić.
Na susretu je održana i prezentacija o komunikaciji te su podijeljeni pokloni i zahvalnice dugogodišnjim udomiteljima.
