Nakon što su lani rakijali samo u krugu obitelji i najbližih, ove godine u sklopu Dučecovih spelancija Mraclinci su održali paljenje rakije kod NK Mraclina.
Naime, kako nam otkriva predsjednik KUD-a Matija Kos, 2016. godine su pokrenuli projekt ‘Dučecove spelancije’, a budući da Turopoljcima tijekom cijele godine nedostaje druženja i događanja, odlučili su organizirati razne kulturne, gastronomske i folklorne manifestacije.
– Želimo obilježiti neke bitne rituale i događaje koji su se provodili u Mraclinu ali i diljem turopoljskog kraja, pa u tom duhu provodimo i manifestaciju paljenja rakije. Ove godine smo se zbog lošeg vremena prilagodili oko promjene lokacije i preselili na NK Mraclin. Uz goste koji su obogatili naš program, kao i svake godine, očekivano nas posjete mnogi Turopoljci, koji se veoma rado prisjete ovakvih događanja – istaknuo je Matija Kos iz KUD-a Dučec.
Posebne točke ovog događanja bili su nastupi gostiju iz Davora i Krašića. Iz Slavonije je tako stigao KUD “Antun Matija Relković”, iz Doline kardinala KUD “Josip Torbar”. Publici se po prvi puta predstavila najmlađa skupina Dučecovih folkloraša.
Nesumnjivo je paljenje rakije jedna od najpopularnijih priredbi mraclinskog pučkog kalendara. Voditelji ove pretvorbe šljiva i krušaka u znamenito alkoholno piće, majstori kotla – Marko Kos i iskusni Zlatko Galeković Kiki s 43-godišnjim stažem pripreme vrhunske rakije otkrio nam je koliko dugo teku pripreme za ovogodišnju rakiju.
– Pripreme za drugo leto kreću odmah nakon kaj zgasimo kotle i ispečemo rakiju. Delamo to iz hobija, ne za profesionalno pečenje i trudimo se svoje znanje prenesti na mlade. Prije mjesec dana počeli smo s pripremama materijala za pečenje, kad su stigle šlive i ruške, koje su trebale nakon mljevenja otkipeti. Svaki majstor ima svoj ‘as’ u rukavu i recepturu ko i kuharice, pa tak i ja – kazao je majstor za rakiju Zlatko Galeković Kiki.
Malo smo se našalili s Kikijem, omiljenim u mraclinskim krugovima, upitavši ga što će nam se dogoditi ukoliko kušamo toplu, ‘frišku’ rakiju, na što je rekao kako su nekada, na naše čuđenje, žene doslovno prodavale svoje haljine i odjeću da bi dobavile kvalitetnu rakiju…
Ovu priču završavamo s humorističnim narodnim stihovima, koje smo čuli i kod kotla dok su mladi i oni malo iskusniji meštri za rakiju pjevušili:
”Rakijice rako – ja te volim jako, a ti mene rako, u grabu polako”
