Više od ijedne prirodne hrane, med sadrži preko 70 komponenti. Sto grama kvalitetnog meda sadrži 80% ugljikohidrata, 17% vode, 0 grama masti i više od 40 različitih vitamina i minerala. Vitamine B2, B3, B6, B9 i vitamin C, kalcij, željezo, fosfor, natrij, cink, mangan i druge minerale te više od deset aminokiselina (proteini). Med se tradicionalno koristi za sprječavanje kašlja, potpomaže rad jetre i gušterače, koristi se kod opeklina i posjekotina. Pretpostavlja se da sprječava nuspojave kemoterapije.
Sastav i kvaliteta meda nisu uvijek jednaki. Na tržištu se, osim domaćega, prirodnog, pojavljuju i uvozni, nepoznati i patvoreni med. Posjetili smo edukacijsku radionicu u organizaciji Pčelarske udruge “Turopolje” (PUT) da saznamo o čemu kvaliteta meda ovisi, kakva je bila pčelarska godina te kakvo je stanje na tržištu meda u Hrvatskoj.
– Na žalost, danas se dosta na tržištu pojavljuje patvoreni med, kojem se dodaju fruktoza, glukoza, dekstrini i neki drugi šećeri, čime se povećava masa, ali ruši kvaliteta meda. Postoje dvije konzumne opcije. Jedna je da kupujemo od poznatih proizvođača, kada smo sigurno tko, gdje i kako radi, na kojem terenu, a drugi je provjera kvalitete certifikatom. Na taj se način možemo ograditi od meda slabije kvalitete – rekao je profesor Matija Bučar, autor brojnih knjiga o pčelarstvu.
Posljednja dobra pčelarska godina bila je 2011. Više od 50% pčelinjih ispaša u Hrvatskoj, cvijet bagrema i divljeg kestena, krajem četvrtoga mjeseca ove godine uništio je mraz. Mada se očekivala dobra godina, na kraju je završilo osrednje.
Od pčelinjih se bolesti iskusni pčelari znaju zaštititi. Danas se pčelinja uš (Varroa destructor) širi zbog pogrešaka pčelara – početnika, iz neznanja tehonologije pčelarenja (neprepoznavanje slabe pčelinje zajednice) i nedovoljne kontrole ili suzbijanja bolesti. U Hrvatsku još uvijek nije došla etinioza, koju se ne može učinkovito suzbiti. Kad kornjaš Aethina tumida uđe u košnicu, sav med fermentira.
– Mi imamo bogomdanu zemlju koja je malo zagađena pesticidima. Jako malo površine je pod žitaricama, kulturama koje se obrađjuju, što nama pčelarima ide u prilog. Ovisni smo o klimatskim uvjetima i zasad ne možemo proizvesti količine koje naše i evropsko tržište traži. Uvezene su velike količine izvana i to nam je loša konkurencija. Što se tiče meda koji su naši pčelari vrcali, jako je tražen. Prepoznat je kao jako kvalitetan proizvod i na domaćem i na stranim tržištima – rekao je Miroslav Antolčić, turopoljski pčelar.
Pčelinje oprašivanje nosi čak 30% veći prinos kod voćarica. Kako voćari, koji bi trebali biti prirodni saveznici pčelarima, iz tržišnih razloga voćke polijevaju pesticidima više od deset puta godišnje, pčelari su primorani sebi sami stvarati pčelinju pašu.
– Zbog toga smo mi razvili strategiju sadnje i uzgoja medonosnih biljaka i na taj način doprinosimo i razvoju pčelarstva, kvaliteti proizvedenoga meda i rješavamo probleme bespašnih perioda preko godine. Najbolje je sačuvati ova naša prirodna staništa, prirodne paše od proljeća rana gdje se pojavljuju divlje voćkarice, bagrem, javor, jasen i divlji kesten i lipa. Mnoga su od tih stabala danas deficitarna, pa se potiče sadnja, primjerice, drijenka ili oskoruše – objasnio je prof. Bučar.
Nestaju i prirodne medonosne livade. Njihov se nestanak kompenzira sijanjem medonosnih livadnica, od travno djetelinskih smjesa, djetelina, lucerne do osporavane facelije. Na taj se način zemlju oplemenjuje, tlo obogaćuje dušikom. Ovdje se poslije mogu raditi nasadi i podizati voćnjaci. Četiri OPG-a su se ujedinila i oformila radnu grupu: na 20 ha površine zasijali su razno medonosno bilje vodeći računa o prirodnim staništima i biljnim zajednicama područja.
Unatoč svim nedaćama pčelari su optimistični. Bave se plemenitim poslom, kažu, i surađuju s plemenitim životinjama. Njihov je rad ekološki, razvojno održiv i kvalitetan. Prepoznalo ih je i domaće i strano tržište. Nedostaju kapaciteti za veću proizvodnju i malo sreće. Pitanje je vremena.
