Pod nazivom “jobagioni grada Zagreba” (jobagiones castri Zagrabiensis, pri čemu polatinštena riječ ‘jobagio’ od mađarskoga ‘jobb’ = bolji i ‘ágy’ = krevet označava slobodnoga građanina Turopolja koji se uzdigao do plemstva, ‘nobilis regni’) Laszowski razumijeva Opčinu turopoljsku kao pravnu osobu. Geografski, Zagrebačko polje steralo se sve do Stenjevca, i neki kažu današnjega Bundeka, i raznim su sporovima i kraljevskim darovnicama Odra, Čehi, Črnkovec, Kosnica, pa i Stupnik odvojeni od kotara koji povijesno razumijevamo kao geografsku među Plemenite opčine turopoljske. U popisu župa Zagrebačke biskupije arhiđakona Ivana Goričkog godine 1334. Turopolje se spominje kao Campus Turano. Prvi put zabilježeno ime Campus Thwropolya, districtus Thuropolia potječe iz 1530.
Općinski značaj Turopolja ustanovljen je 1278. u Hrvatskom saboru, a plemstvo turopoljsko svoje porijeklo izvodi iz Beline isprave (1255.), sačuvane u osporavanom prijepisu iz 1466., iz vremena Matije Korvina. Općinom (“universitas seu communitas nobilium Campi Zagrabiensis”) naziva se prvi put 1455. u darovnici vrhovnoga župana Urlika Kostibola i župana turopoljskoga Tome, sina Pavla iz Vojnošca, područje tridesetak sela što Polja (Campus), što Vrhovlja (područje Vukomeričkih gorica, Montes st. Catherinae), turopoljskih općinskih kotara.
Kotari su se sastojali od manjih zajednica, sučija (iudicatus), koje čini jedno ili više sela. Sučije su Polja bile Buševec, Velika Gorica, Mala Gorica, Hrašće, Kobilić, Kuče, Kurilovec, Donja Lomnica, Gornji i Donji Lukavec, Velika Mlaka, Mraclin, Pleso i Rakitovec, a Vrhovlja Bukovčak, Cerovski Vrh, Cvetković Brdo, Dragonožec, Dubranec, Gustelnica, Prvonožina i Vukomerić. Na čelu svake sučije nalazio se sudac, izabran od većine plemića na sučijskom spravišču.
Sudac, seoski poglavar, birao se jednom godišnje i nije imao značajne sudske ovlasti. Nasilnike i remetitelje javnoga reda i mira imao je ipak ovlast pritvoriti te je klevetniku, prevarantu ili kradljivcu mogao odrezati novčanu kaznu, no posljednju je riječ imao župan. Kod suca se nalazila seoska škrinja s listinama i sučijskim ispravama, a na njegovom su se posjedu održavala sučijska spravišča. Spraviščima su pod prijetnjom globe trebali nazočiti ovlaštenici pojedinih obitelji, a odbijanje sudačke dužnosti kažnjavalo se drakonski. Izborna su se sučijska spravišča odvijala svako na točno određeni dan u godini. Rožić navodi 24. veljače (po tadašnjem kalendaru), dan sv. Matije, kao datum tradicionalnog održavanja izbornog spravišča Plemenite sučije Buševec.
Svaka plemenita sučija imala je “gmajnu”, zajednički općinski posjed, uglavnom šume i pašnjake o čijoj se uporabi odlučivalo na sučijskim spraviščima. Zapisnik spravišča Plemenite sučije Pleso-Rakarje-Ilovnjak iz 1642. u 16 članaka uređuje žirenje svinja, sječu građevnog drva i izgradnju novih kuća. Sačuvane zapisnike, od 1642. do 1746., objelodanio je Bresztyenszky.
Povijesna važnost sučija, dakle, nije sudbenoga karaktera. Sudbenu je vlast nad Turopoljem do 15. stoljeća obnašao župan zagrebački, da bi se s vremenom izjednačila s vlašću vrhovnoga turopoljskog župana i župana turopoljskog, izabranog na spravišču. Prvi vrhovni župan turopoljski neki je Ivan Magnus, postavljen 1390. za kaštelana medvedgradskog. Kako je sudska vlast prešla u županove ruke, točno se ne zna.
Sudski se zapisnici u Turopolju vode tek od 1555., tako da nam je slabo poznat i rad županovog, a kamoli seoskih sudišta. Spominju se u ispravama iz 16. stoljeća selski suci Toma Galeković iz Mraclina (1513.), Kirin Kosković (1539.) i Marko Kelčić iz Hrašća (1558.). Esterhazyjevim Propisom iz 1735., kojim se ukinulo izborno pravo svakoga plemića na spravišču, suci su dobili na važnosti. Kad župan proglasi reštauraciju (izbor časnika turopoljskih), ima svaka sučija na veliko spravišče poslati suca – elektora s pisanim sučijskim prijedlogom kandidata (glasovnica). Glasova je povijesno bilo 36. Glasovalo je prvo na Jurjevo, a onda na Lucijino 12 prisjednika i 20 sudaca malih sučija, dok su Kuče i Mraclin na spravišče slali dvojicu. Ako su bila dva suca, njih dvojicu, a ako bi bio samo jedan, onda njega i još jednoga “razumneješega”. Među sobom su suci od svibnja 1895. birali i prisjednike, koji se od 17. stoljeća biraše doživotno, a bili su to, osim župana, magistrati Opčine, koji su činili svojevrsnu porotu u sudskim procesima i zastupali turopoljske interese u hrvatskom i ugarskom parlamentu.
Plemenita opčina turopoljska, iznova uspostavljena 1991. kao udruga građana, podijeljena je na četiri kotara ili podopčine (Velika Gorica, Donje i Srednje Turopolje te Vrhovje) i 22 sučije. Sučije Velike Gorice su Velika i Mala Gorica, Kobilić, Kurilovec i Pleso-Rakarje. Sučije Donjega Turopolja Buševec, Rakitovec, Mraclin i Kuče, Srednjega Lukavec Donji, Lomnica Gornja, Lukavec Gornji, Markuševec, Hrašče, Velika Mlaka i Lomnica Donja te Vrhovja Bukovčak, Cerovski Vrh, Cvetković-brdo, Gustelnica, Dubranec, Dragonožec, Prvonožina i Vukomerić. Danas kandidate za suce predlaže Izvršni odbor sučije, a pravo glasa na spravišču imaju svi oni plemići koji su prema POT-u uredno izvršili obveze.
Velikom spravišču o Lucijinom trebala bi pristupiti 24 suca Plemenitih turopoljskih sučija. Kako je prisjednička funkcija postala počasna i radi se o obliku suda časti Plemenite opčine turopoljske, a poštivajući staro pravo Plemenite sučije Kuča i Mraclina, mada pri svim drugim odlukama spravišča imaju dva glasa, na izbor župana nose samo jednu glasovnicu, tako, jer nije jasno koga i kako zbog odljeva ljudstva i dugogodišnje nemogućnosti organizacije rada sučija na Veliko spravišče šalje Vrhovje, glasovnica na spravišču neće biti više od 22.
Plemenite sučije Kuče i Mraclin u protekla su dva dana potvrdile, odnosno izabrale nove suce. Sudačke dužnosti za narednu godinu na izbornom spravišču Plemenite sučije Kuče potvrđene su Mirku pl. Berkoviću i Stjepanu pl. Malčeviću, a za suce Plemenite sučije Mraclin izabrani su Zdravko pl. Štuban i Stjepan pl. Čunčić, dosadašnji podžupan. Primopredaja položaja izvršena je na mjestu.
– Sudec je, po samom nazivu, djeluje ozbiljno, važna stvar, i ja isto tako, voljom svoje sučijske plemenite braće sem zabran za suca Mraclina. I ja zahvaljujem još jednom na povjerenju koje su mi dali. Moja bude obveza sudjelovati na Velikom spravišču. Moja bude obveza glasati za župana – rekao je Stjepan pl. Čunčić, izabrani sudac Plemenite sučije Mraclin.
– Sve je jednoglasno prihvaćeno, bez ijednog glasa protiv ili suzdržanog. Mislim da se nešto počelo mijenjati u svim sučijama dolaskom plemenitog našeg Jurice Odrčića na mjesto v.d. župana i mi smo ga sad jednoglasno izabrali za župana. On je u svom izvješću o radu naveo ideje i zamisli kako bi trebala izgledati Plemenita opčina i mi ga podržavamo. Moramo se okrenuti budućnosti – rekao je Mirko pl. Berković, potvrđeni sudac Plemenite sučije Kuče.
Pred sam izbor otpjevane su “Lijepa naša” i “Turopoljska himna”, a još uvijek podžupan Čunčić spravišču je pročitao tekste Povelje turopoljskoga bratstva, kojom se obvezuje svaki plemić turopoljski na vjernost županu, očuvanje imovine, pravednu raspodjelu dobara i razbor pri donošenju odluka. Čunčić je izložio i program jedinoga kandidata za župana Plemenite opčine turopoljske, Jurja pl. Odrčića, kojim se naglašava težnja za ponovnom uspostavom POT-a kao zemljišne zajednice, očuvanje turopoljske svinje kao autohtonoga turopoljskog blaga te suradnja s Gradom Velika Gorica i Republikom Hrvatskom u očuvanju povijesne baštine Turopolja, ktome i prijedlog uvođenja zavičajne povijesti u školski kurikul.
[print_gllr id=60620]
