U protekla dva dana na području pet županija više od 50 tisuća ljudi ostalo je bez opskrbe električnom energijom, od čega oko sedam tisuća Turopoljaca. HEP je najavljivao da je spreman, no teški i mokri snijeg, koji je napadao do visine od 15 centimetara, uzrokovao je pucanje kabela i rušenje dalekovoda. Građane su na kraju zamolili za razumijevanje.
U tijeku pristizanja informacija s terena, kojima smo “punili” kronologiju snježne oluje, javio nam se HEP-ov inženjer, koji je odlučio ostati anoniman. Sugovornik je naglasio da ne smatra da ima potpun pregled situacije, ali da mu se čini da njegova saznanja ne odstupaju od pravoga stanja.
Pitali smo ga da nam objasni zašto i kako dolazi do prekida u opskrbi električnom energijom, tko je odgovoran za nestanke struje u središnjoj Hrvatskoj, kako sustav uopće funkcionira te koja su moguća rješenja za dugoročno rješavanje problema.
Je li distributer odgovoran za nastale probleme s opskrbom električne energije?
“Trase električnih kabela što nadzemnih, što podzemnih potrebno je održavati u smislu prohodnosti, pristupačnosti i sigurnosti mreže za opskrbu električnom energijom. Postoje neka pravila u toj struci. Sada su padaline bile enormne i jako mokre i teške, pa nije baš za zamjeriti, ali nije niti za progledati kroz prste.
HEP je svojevremeno poslao u mirovinu s otpremninama puno ljudi, a nije primio nove na tim poslovima, već “outsourca” takve poslove sada. Vanjske firme obavljaju te poslove. Nije vrag baš tako crn kako izgleda, ali navikli smo imati električnu energiju uvijek.”
Što podrazumijeva održavanje trase i smatrate li da se mjere održavanja redovito provode?
“Vizualni pregled kabela ili visokonaponskih vodova dva puta godišnje. Snimanje svih spojeva termokamerom da se vidi gdje su loši spojevi, pregled i bojanje metalnih stupova… Postoji mjerna oprema na samim vodovima koja upozorava na opasnost i po potrebi sama isključuje takve vodove. Takozvana brza distantna zaštita koja raznim metodama procjenjuje je li negdje dalekovod oštećen te na taj način štiti ljude i opremu.
Vidim da povremeno posijeku nešto grana oko niskonaponskog kabela koji napaja moju kuću i javnu rasvjetu, ali svejedno su grane pod teretom snijega nalegle na kabel. Susjed je pustio šikaru da preraste u šumu i mislim da je i on odgovoran za to, a ne samo Distribucija. To bi sve u naseljima mogao rješavati komunalni redar. Kroz polja i šume idu ekipe električara.”
Kako uopće funkcionira sustav opskrbe električnom energijom?
“Postoje energetski prstenovi 400KV (kilovolti) 220KV, 110KV koji su u ingerenciji prijenosa, dakle dalekovodi. Ispod 110KV, što je u ingerenciji distribucije, dakle Elektre i oni obilaze trase i interveniraju, barem bi trebali. 110KV se transformira na niže naponske nivoe od 35KV, 20KV i 10KV kojima se opskrbljuju, ovisno o snazi i potrebi, električne trafostanice po naseljima. Tek se u tim trafostanicama (može to biti i trafo na stupu) napon transformira na napon distribucijske mreže za kućanstva 240V (volti) – to je 400V međufazno na trofaznim priključcima.”
Jedna od takvih trafostanica je Mraclin?
“To je 220KV postrojenje koje spušta napon na 110KV za potrebe industrije i distribucije na ovom području. Svaka tako velika trafostanica je sjecište više trasa dalekovoda koji transportiraju električnu energiju od proizvodnje (HE, TE, PTE, KTE – dakle elektrana) i takve trafostanice imaju ulogu raskršća za transport električne energije. Daju mogućnost zaobilaznih puteva za napajanje neke druge velike trafostanice kako bi uvijek postojala redundancija u energetskom sustavu.”
Postoji li optimalno rješenje?
“Distribucija mora voditi računa o neometanom transportu električne energije u svojoj domeni, pa u većim naseljima trafostanice imaju vodove visokog napona do sebe iz dva smjera kako bi u slučaju kvara ili redovnog održavanja opskrbljivali električnom energijom bez isključenja. Za sela i manja mjesta se to ne primjenjuje jer je preskupo.
Potrebno je napraviti još jednu trasu visokonaponskog voda do trafostanica, dakle stupovi, izolatori, užad, trasa, projekt, održavanje. Poprilično visoki i neisplativi troškovi za distributera, a mala potrošnja na nekom području. Jeftinije je dobro održavati postojeću jednu trasu.”
