Domagoj Starčević je pohađao osnovnu školu Juraj Habdelić te nakon osnovne upisao ugostiteljsku školu smjer kuhar. S tom odlukom započela je njegova karijera.
– Odlučio sam se za tu srednju školu jer me od malih nogu zanimala cijela ta pričasa kuharstvom, kako od “ničega napraviti nešto”. To me zanimalo još od petog razreda jer sam od malena gledao mamu i baku kako kuhaju i peku kolače. Sav taj proces mi je bio jako zanimljiv te sam nastavio ići tim putem. –
Domagoj je počeo raditi odmah nakon srednje škole. Do sada je radio u zagrebačkim restoranima gdje je stekao glavninu svoje prakse.
– Radio sam u Mex Cantini na Savi i u restoran Balon u Prisavlju. Ponosan sam na oba radna mjesta – zato sto sam u Mex Cantini počeo raditi sa 18 godina i tamo sam naučio mnogo. Jedan osamnaestogodišnjak bez imalo znanja učio je raditi meksička jela. Svakako je bilo zanimljivo. U restoranu Balon sam nastavio učitiod fenomenalnih kuhara i kuharica koji su me gurali iz dana u dan da budem bolji. Naučio sam raditi sa puno mediteranskih i kvalitetnih namirnica što mi je jako pomoglo u mojoj daljnjoj karijeri. Sada sam im užasno zahvalan jer mislim da bez njih ovo ne bi bilo moguće. –
Nakon svog iskustva koje je stekao, dobio je ponudu za posao u restoranu u Njemačkoj, u samom centru Münchena. Odlučio je odseliti iz Gorice kako bi naučio nešto novo. Odlazak iz rodnog grada nije mala stvar, pa tako Domagoj kaže kako mu ipak nedostaje Velika Gorica. Naučio je kako nije lako napustiti mjesto u kojem si odrastao i otići za boljim životom, ali je to ipak bilo jače od njega.
– Iz Velike Gorice sam se odselio zapravo spontano. Na nagovor prijatelja sam došao ovdje i u par dana dobio fenomenalan posao u Kuffler restoranu u centru Münchena kojem i sada radim. Počeo sam raditi kao ‘demi chef’, a trenutno sam na poziciji “chef de partie” koju sam dobio od prvog travnja. I moram priznati da sam presretan, jer u jako kratkom roku dobiti napredovanje nije mala stvar. Oduvijek mi je bila želja otići raditi u neku novu državu jer svako mjesto nudi nešto novo – od novih namirnica, začina i jela sa kojima sam se prvi puta susreo. –
Uz sav posao koji sada obavlja, ipak uspjeva pronaći malo vremena za sebe. Domagoj, osim što je vrsni kuhar, odličan je plesač.
– U slobodno vrijeme bavim se plesom odnosno ‘break danceom’ koji sam započeo plesati prije deset godina u velikogoričkom klubu Megablast. Slobodnog vremena nemam bas puno ali kada imam definitivno ga provodim s prijateljima, baveći se sportom te odlaskom u plesnu dvoranu. Trenutno imam jedan plesni projekt u nastanku, ali to je još uvijek tajna. –
Kao vrsni kuhar, Domagoj se susreo sa raznim jelima – bilo hrvatskim ili stranim. Pitali smo ga koji bi nam restoran i hranu preporučio u našem gradu.
– Ljudima u Velikoj Gorici bi preporučio da probaju svakako jako dobre pečenjare i pizzerije te naravno naše turopoljske restorane koji rade po domaćim recepturama. Meni osobno najdraži je ‘Bistro Babriga’ jer sam probao jako kvalitetna domaća jela, a i štrukle su im prvoklasne. – 
Iza Domagoja samo su 24 godine od kojih je većina ispunjena kuharskim iskustvima. Kako se baviti time te ostati priseban u poslu, objasnio je sa savjetom.
– Ako ulazite u kuharski posao, ulazite u njega s razumijevanjem. Koliko god stresno i naporno kuharstvo bilo, ima i lijepih trenutaka. S tim poslom se može samo napredovati te se razvijati kao osoba. Najbolja strana kuharstva je to što su ti otvorena vrata za cijeli svijet. –
Domagoj se za kraj želio zahvaliti svojim profesorima iz Ugostiteljske škole Velika Gorica te kaže da nije bilo njih i njihovog strpljenja, ne vjeruje da bih ovo sve danas bilo moguće.
Domagoju želimo puno sreće u daljnjim uspjesima i šaljemo mu pozdrave iz Velike Gorice!
Foto: Iven Mastin, Facebook
