Sjedeća odbojka, pikado, stolni tenis, judo, atletika ili boćanje- gradske ulice na jedan su dan postale su sportski tereni na kojima su osobe s invaliditetom pokazala što i koliko znaju i mogu.
“Čovjek se uz sport bolje osjeća i psihički i fizički, putujemo, družimo se, iza toga stoji puno truda i muke, ali ono što je najvažnije- ljubav prema sportu”, govori nam boćar iz Pule, Davor Komar, inače kandidat za paraolimpijske igre u Tokiju. U Goricu je stigao kako bi pokazao da nema prepreka za bavljenje sportom ili bilo kakvom fizičkom aktivnošću.
“To je emancipacija zajednice. Želimo da građani vide da nema prepreka i da nema granica”, dodaje pak Damir Juren, predsjednik Hrvatskog saveza u boćanju za osobe s invaliditetom.
Znaju to dobro i gorički sportaši, i oni su osvajači paraolimpijskih medalja. I dok razlike u sportu, bez obzir na tjelesne mogućnosti, ne bi trebalo biti, oni se ipak pitaju, pa pritom i apeliraju -tretiraju li nas mediji kao “male sportove”. Upozorio je na to i predsjednik ŠDOTI Uspon, Darko Matić, prvi čovjek goričkih osoba s invaliditetom. “Pitam se ponekad tretiraju li nas mediji kao sportaše uopće jer i mi smo nositelji odličnih rezultata za ovu zemlju”, kaže Matić.
No prebacimo se na gradske okvire. U Velikoj Gorici, zadovoljan je Matić, provodi se Strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom. Iz nje je napokon proizašao i ovaj Dan jednakih mogućnosti, koji je ove godine bio posvećen nedavno preminulom sportašu, Nikici Kasuniću, još jednom sjajnom mladom boćaru.
“Svi smo danas malo emotivniji, ali i ponosni, okupilo se tu mnogo naših prijatelja iz cijele Hrvatske. Voljeli bismo poslati i poruku svim našim sugrađanima da bi Dan osoba s invaliditetom trebao biti ne samo jedan već svaki dan”, poručio je gorički gradonačelnik, Dražen Barišić
