U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica donosimo još jednu objavu u kolumni Čitatelji preporučuju. Ovoga puta riječ je o knjizi autorice Paule McLain “Ernest i ja”. Recenziju je pisala Josipa Dević.
Ernest i ja, Paula McLain
Kada bi zaustavljali slučajne prolaznike i pitali ih znaju li Ernesta Hemingwaya vjerujem da bi većina znala ne samo tko je, nego i romane koje je napisao poput: Starac i more, Zbogom oružje, Snjegovi Kilimandžara, Kome zvono zvoni, Imati i nemati…
Ernest Hemingway, zaljubljenik u ribolov, borbe s bikovima, disciplinirani pisac i ekstrovertni hedonist živio je i stvarao u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata i iz svog burnog života crpio je ideje za romane. Vrhunac njegove karijere dobitak je Nobelove nagrade za književnost za roman Starac i more 1954. godine čijem je dobivanju prethodila i Pulitzerova nagrada godinu ranije.
Kada bi iste te ljude pitali tko je Martha Gellhorn vjerujem da većina poput mene ne bi znala odgovor na pitanje.
Martha Gellhorn jedna je od najznačajnijih i najcjenjenijih ratnih dopisnica dvadesetog stoljeća. Pokrivala je gotovo sve veće sukobe od šezdesetih godina (Španjolski građanski rat, Zaljev svinja, Vijetnam, Salvador, Panama), autorica pet romana, četrnaest novela, dvije zbirke priča, te tri knjige eseja. U svom životu je proputovala više od pedeset zemalja, no ipak je cijeli život morala predano raditi na tome da je ne pamte kao jednu od žena Ernesta Hemingwaya, jedinu koja ga je nakon turbulentnog braka s njime ostavila i što joj on kao veliki pisac i očito još veći egocentrik nije mogao oprostiti.
U ovom pitkom za čitanje, ali ujedno dubokoumnom romanu, Paula McLain kao odličan pripovjedač priča priču o počecima izgubljene mlade Martha Gellhorn koja se traži kao individua i kao spisateljica u svijetu koji ima druga očekivanja od nje.
Na jednom putovanju s majkom i bratom nakon smrti oca koja ih sve iznimno pogađa, Martha upoznaje Ernesta koji je već izgrađen pisac, obiteljski čovjek i socijalno osviješteni društvenjak.
Njihovo prijateljstvo i pustolovina razvija se od trenutka kada Ernest nagovori Marthu da se kao ratna dopisnica posredstvom časopisa Colliers zaputi u Španjolsku.
Vrijeme je turbulentno – od početka Španjolskog građanskog rata preko priprema Hitlerovog pohoda koji polako mijenja kartu Europe. Paralelno se razvija njihova ljubavna priča ignorirajući sve što bi im pri tome moglo pomutiti tu njihovu ljubavničku sreću. Prateći ratne događaje Martha i Ernest malo se gube, malo nalaze ne uspijevajući ignorirati strast koja se razvije. Kroz privremenu odvojenost zbog posla shvaćaju da ne mogu jedno bez drugoga.
„Ernest i ja ponovno smo postali ljubavnici, bez izgovorene riječi. Nijednom nije spomenuo Paulinu, niti sam ja. Njezina pisma i pisma njegova tri sina ležala su razbacana po stolu i nikada ih nije ni pokušao sakriti. Bila su tu da me podsjete na granicu koju je povukao poslavši mi onaj telegram koji nikada kasnije nismo izravno spominjali. I ti ćeš doći, drugim brodom. Reci da. Rekla sam da, a da uvijek ima svoju cijenu.“
Nakon ratnih turbulencija, u već razvijenoj vezi, ona prihvaća poziv da ode s njim na Kubu gdje grade zajednički život pokušavajući balansirati svoje karijere spisatelja, budući razvod braka koji njegova supruga Paulina rezignirano odbija, njegovu ulogu oca i njenu pomajke, uređenje zajedničkog doma.
Oboje pišu knjigu o Španjolskoj koju su upravo doživjeli i dok Ernestova Kome zvono zvoni doživljava svjetski uspjeh, Marthina Srce drugog čovjeka dobiva dvojake recenzije od hvalospjeva do potopa plus neizbježne usporedbe sa svojim ljubavnikom. Uživaju život na Kubi u svojoj punoći kroz zajedničku ljubav, vesela druženja i povremene dolaske djece uz sve to disciplinirano radeći na novim romanima.
S vremena na vrijeme, maknu se s Kube prateći Ernestovu potrebu za godišnjom migracijom. Martha dolazi do spoznaja da se prilagođava stalno njemu i njegovim željama i potrebama.
Prvi manji sukob koji radi pukotinu u naizgled savršenom zrcalu događa se kada odluči pokrivati Zimski rat no uslijed strasnih događanja na terenu shvati ipak da joj on neizmjerno nedostaje.
Nastavljajući dalje put svoje ratne reporterke njegove promjene raspoloženja i tužaljke koje njoj upućuje postaju sve otrovnije dok se ona paralelno puno propituje o njihovom odnosu. Umjesto Kupidovih strelica sada dolaze otrovne i gledaju da je pogode ravno u srcu no prije nego što se to uistinu dogodi, Martha odluči da je dosta bez obzira na to što joj se srce slama!
Paula McLain napisala je predivnu priču o tome kako treba voljeti, ali i pustiti kada to više nije ljubav. Kako slijediti svoje strasti i ne prilagođavati svoje planove tuđim potrebama.
Ovaj roman priča o tome kako ne treba dopustiti da nečiji sjaj ugasi tvoj i da ako netko ne podržava tvoje snove i planove nije prava osoba za tebe zvao se on Ernest Pisac ili Janko Krovopokrivač. Odličan podsjetnik da ne treba živjeti ni u čijoj sjeni osim u svojoj stoga kada vas put nanese u knjižnicu i ova preporuka vam se svidjela prepustite se čaroliji Paule McLain.
P.S. Malo inspiracijskih informacija: Spisateljica Paula McLain iz Kalifornije kao dijete je napuštena od strane oba roditelja i skupa sa svoje dvije sestre bila je štićenica različitih udomiteljskih obitelji. Magistrirala je književnost i poeziju, autorica dvije knjige poezije i više romana.
Ovaj roman je za podsjetnik da ne živiš ni u čijoj sjeni osim u svojoj stoga pravac knjižnica i uživajte!
Autorica: Josipa Dević
