U ovotjednoj rubrici “Čitatelji preporučuju” koju pripremamo u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica, donosimo recenziju autobiografske priče Darija Srne kroz pisanje Milane Vlaović. Preporuku je pisala Josipa Dević, a možda vas upravo njen tekst nagovori da i vi ovu knjigu uzmete u ruke. Dostupnost možete provjeriti OVDJE.
Kada sam prošle godine u dvanaestom mjesecu tumarala knjižarom u Velikoj Gorici tražeći poklon za jednog trinaestogodišnjaka, u moru sivila kao idealno rješenje ukazala mi se autobiografija Darija Srne, jednog od mojih najdražih igrača, koju potpisuje Milana Vlaović čije kolumne sam rado čitala. Milana je pronicljivo, britko i bez zadrške ukazivala na krivo postavljene stvari bez problema vičući iz svega glasa car je gol … Kupila sam je, proslijedila jednom osječkom mladom nogometašu i zaboravila na nju.
Skoro godina dana kasnije, lutajući knjižnicom u Velikoj Gorici, opet sam na nju naletjela i ovaj put sam odlučila vidjeti je li moj instinkt bio u pravu i je li knjiga toliko dobra kao što sam očekivala.
Darijo Srna počinje svoju priču jednostavno od, možda najbolnije teme u njegovom životu, a to je smrt oca Uzeira. Otac, čiji je život bio narušen teškim tragedijama od okrutnog ubojstva majke Muslimanke, koju su četnici spalili zajedno sa sestrom, preko privremenog usvajanja u slovensku obitelj i gubitka svog bosanskog identiteta do vraćanja u gladnu Bosnu i borbe za goli opstanak, raspada prvog braka. Nakon kratke idile u drugom braku, Uzeirova sreća opet je prekinuta teškom prometnom nesrećom u kojoj su stradali Darijo i njegov brat Igor te ratom, u kojem, bez obzira što on i supruga mu Milka pravoslavne vjeroispovijest,i vole Hrvatsku i odgajaju sinove da vole svoju zemlju i poštuju ljude neovisno o vjeri i nacionalnosti, doživljavaju ružne i strašne trenutke koje nitko ne bi trebao doživjeti. Proganjani, ostaju bez posla, bez auta koji im ukradu…
Sve ružno i tužno, i ono između, napada obitelj Srnu. Usprkos tomu, biti dobar čovjek je glavna misao vodilja Uzeira, a to prenosi i na svog sina Darija. U tim teškim trenucima Srna se pokušava izdići iznad svih podcjenjivanja, podmetanja, ruganja jer kada izađe na teren, sve to postaje nebitno i on se osjeća kao svoj na svome…
Srna je prije svega odan i kad njegova karijera krene iz NK Neretve preko Hajduka i Hrvatske reprezentacije te završi u Šahtaru, njegovi prijatelji su i dalje isti jer on voli ljude i voli da drugi vole njega. Srna igra srcem jer on za nogomet živi i tu samouvjereno vlada.
Sam za sebe priznaje da je brzoplet i lakouman, ali i da ga u svemu prati sreća jer ne kalkulira ni privatno ni poslovno. Milana na jednostavan način, ali iznimno emocionalno dočarava sve te borbe u njemu i oko njega prikazujući ga prije svega jednim jednostavnim čovjekom koji je, kao i svi ljudi, osjetljiv na nepravdu, na zlo, koji se bori za ono u što vjeruje i čuva svoju obitelj. Ovom knjigom on odaje počast ne sebi kao igraču, nego i svima koji su kroz život vjerovali u njega, od obitelji iz koje je potekao do one koju je stekao kroz život, a kao svoje najveće blago ističe suprugu Mirelu i njihovo dvoje djece.
”Kada sam plakao za ukradenim autom, uočio sam tugu u njegovim očima, dugo mi je trebalo da shvatim kako ona nije bila izazvana tom krađom. Došao je rat da mu ponovno oduzme sva prava, nepoznatim ljudima izdao je dozvolu da mu učine štogod žele. Gubitak auta bio je samo porezotina na licu čovjeka koji je gledao svoju majku koja gori, dok je u očevom naručju bježao u šumu kako bi spasio živu glavu. ”
”Nogometni je teren za mene bio prostor potpune slobode, tamo su se brisale razlike, jer na travi nema vjere niti nacionalnosti”
Uz knjigu sam se i nasmijala i rasplakala, a ako i vi, kao i ja, ponekad izgubljeno tražite poklon za vaše tinejdžere, s ovom knjigom nećete pogriješiti. Zašto te zovu Srna je knjiga koja vas uči da ne postoji uspjeh preko noći, da ne postoje idealni uvjeti, već disciplina i ljubav prema onome što radiš, da otvoriš um za svijet oko sebe i otvoriš se novim spoznajama.
Dok čuvaš ljubav prema svojim korijenima, sve će biti u redu.
Autorica: Josipa Dević
