U suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica donosimo još jednu preporuku čitatelja. Svi o knjizi možemo imati različita mišljenja, stoga, prije nego se odlučite na čitanje, možda vam baš ova preporuka Josipe Dević pomogne.
Čovjek od krede, C.J. Tudor
Neću vam lagati, u osnovnoj školi sam bila kukavica najviše vrste. Horor filmovi koje je moja najstarija sestra pobožno gutala meni su izazivali agoniju najviše vrste. Grof Drakula i Frankenstainova mlada su mi donijeli krunicu oko vrata koju nisam danima skidala, a zbog kultnog filma Ralje sam još godinama poslije u moru plivala pokrećući samo ruke nadajući se da će me te morske beštije zaobići u širokom luku. Sve to bilo je ništa spram dana kada je u moj život ušao klaun Pennywise, stacioniran u malom gradiću Derry, najgadniji lik iz romana Stephena Kinga. Emitiranje te serije natjeralo me da dobro pratim sva kretanja iz našeg podruma i svih ostalih podzemnih otvora. te nam bitno skratilo vrijeme maškara te godine po selu. Nakon odgledane serije posudila sam i knjigu jer naravno straha od straha nikad nema dovoljno.
Sve to skupa godinama poslije dovelo me do ove knjige. jer kada sam na naslovnici pročitala preporuku Stephena Kinga meni je to bio dovoljan razlog za posudbu u knjižnici.
C.J. Tudor piše jednostavno, pitko ali strašno, strašno dobro baš „kingovski“. Knjiga pisana u prvom licu od strane glavnog lika Eddie Munstera prati njegovu ekipu koja uključuje debeloga Gava, metalnog Mickeya, Hopea i jedinu curu u ekipi Nicky. Pisana u dva različita vremena, počinje strašnom nesrećom u lunaparku 1986., te nizom događaja koji je slijede sve do raspetljavanja svega 2016. godine u njihovoj odrasloj dobi. Neću vam lagati – neki likovi neće doživjeti kraj knjige! Autorica u priči vješto isprepliće dječja razmišljanja i njihove poglede na vlastiti život i živote njihovih prijatelja kroz situacije koje se pri tome odvijaju. Počevši od nesreće djevojke, samoubojstva učitelja Hallorana koji Eddieju pomaže kroz knjigu, utapanje Mickeyevog brata…
Tajnim znakovima kredom družina komunicira međusobno u dječjoj razigranosti, no ti znakovi s vremenom postaju zlokobni po njih sve jer ih dovode u opasne situacije i neka strašna otkrića.
Krivac je na kraju skroz neočekivan, dok sporednih krivaca koji svojim činjenjem ili nečinjenjem nečega ima više, kao i u stvarnom životu.
Autorica izvrsno dočarava dječje strahove, razmišljanja, bezbrižnost i usprkos svemu strašnu uzbudljivost i nevinost djetinjstva. Ukoliko se želite pristjetiti kako je nekada sve bilo pustolovina kada ste bili djeca, ova knjiga je pravi izbor za vas.
Za kraj ću izdvojiti par ulomaka koji su se meni svidjeli jer su mi bili srodni, vama možda neki drugi budu najdraži pa stoga pravac knjižnica!
„ Stvari su se počele vraćati u normalu i to me radovalo. Nisam bio dijete koje je voljelo uzbuđenja i neočekivane drame. Bio sam i ostao netko tko voli rutinu. Već kao dvanaestogodišnjak ladicu s čarapama držao sam jako urednom, a knjige i glazbu sortirao sam po abecedi. Možda sam bio takav jer nam je sve drugo u kući bilo u kaosu.“
„ Brinuo sam se i zbog drugih stvari. Ljudi misle kako djeca žive bezbrižno. Ali to nije tako. Dječje brige su veće jer su djeca manja“
„ Unatoč tome , iako sam bio dijete mogao sam osjetiti bijes-otrov- prosvjednika. Bilo je nečeg u njihovim očima, pljuvačci koja je prskala iz njihovih usta, načinu na koji su držali transparent kao da nose oružje. Pjevali su o ljubavi, ali izgledali su kao da su puni mržnje.“
„ Kad ste dijete, ideje su pomalo poput sjemenki raspršenih vjetrom. Neke ne naiđu na plodno tlo, povjetarac ih ponese i završe zaboravljene, više ih nikada nitko ne spomene. Druge puste korijene, probiju kroz zemlju, rastu i šire se.
„ Jesmo li postali pomalo opsjednuti svime? Mislim da jesmo. Ali takva su djeca. Postanu opsjednuti nekom idejom na nekoliko tjedana ili mjeseci u kojima je potpuno istroše do te mjere da postanu bezvrijedna i zauvijek neupotrebljiva za igru.
Hvala ti C.J. Tudor na ovom povratku u djetinjstvo, jedva čekam iduću knjigu!
