U sklopu naše kolumne “Čitatelji preporučuju” koju vam donosimo u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica i ovog četvrtka imate priliku pročitati recenziju odlične knjige. Ljeto je odlično vrijeme za dobre krimiće, a kraljica takvih romana je dobro poznata Aghata Christie. Ovog puta je na redu za recenziju knjiga Deset malih crnaca Agathe Christie, koju je pisala Jelena Babić.
Čitatelji preporučuju: Deset malih crnaca (Agatha Christie)
Razmišljajući o tome koju knjigu preporučiti čitateljima, nije bilo teško sjetiti se drage Agathe Christie i njezinog doista ogromnog broja kriminalističkih romana. Zato što je ljeto, zato što je vruće, zato što je za idealan odmor, na plaži, na jezeru ili na vlastitoj terasi, dovoljan ručnik, krema za sunčanje i nešto lagano za čitanje.
Osobno Agathu Christie pomalo doživljavam kao člana obitelji. Oduvijek su njezini romani na polici s knjigama, a iz knjižnice rijetko kad izađem bez nekog njezinog djela u rukama. I kada pomislim da sam pročitala sve, ispada da još uvijek postoji još neki naslov za koji nikada nisam čula. Usput, pohvale našim knjižničarima zbog toga što redovito opskrbljuju knjižnicu novim naslovima i novim izdanjima.
Dakle, Agatha Christie, ta krhka ženica koja je voljela pletenje i ljetovanja na Bledu, bila je u stanju zamisliti zločinačke scenarije, okrutne ubojice, zaplete i rasplete, i sve to prenijeti na papir na jasan i pitak način, što ju do danas čini jednim od najčitanijih autora u povijesti svjetske književnosti.
I iako izbor autora nije predstavljao poseban problem, što zbog vremenskih prilika, i što zbog osobne naklonosti prema spisateljici, izbor njezina romana je doveo do višednevnog razmišljanja i češkanja po glavi s mišlju „što je meni ovo trebalo”. Pa tako, po nekoj metodi inercije jer „kud svi tud i mali Mujo”, odlučila sam ovaj put preporučiti njezin, više puta proglašavan najboljim, roman Deset malih crnaca.
Deset malih crnaca je roman koji poprilično odudara od njezinog ostalog opusa, budući da u njemu nema klasične žrtve, ali niti klasičnog zločinca koji na kraju romana bude razotkriven i priveden pred lice pravde, a nema niti klasičnih istražitelja koji malo po malo razotkrivaju zločin i počinitelja.
Ovo je jedan od rijetkih Agathinih romana čiji se zaplet ne temelji na klasičnog istraživanju počinjenog zločina što nas na kraju dovodi do krivca ; ovdje također nema Herculea Poirota i Miss Marple koji vode istragu.
Radnja romana odvija se na usamljenom otoku blizi Engleske obale kamo na poziv misterioznih domaćina (koji zapravo ne postoje i niti jedanput se ne pojavljuju u radnji) dolazi osmero gostiju, dok ih na otoku već čeka posluga. Dakle, na otoku ih se nađe ukupno deset. U kući u kojoj će zajedno boraviti nailaze na pladanj s figurama deset malih crnaca, a svakog u sobi očekuju i uokvireni stihovi dječje pjesmice – brojalice. U toj pjesmici opisani su načini na koji će svatko od njih umrijeti, sve dok ne ostane niti jedan.
Već sam ranije napisala da u ovom romanu nema nevinih, zapravo svi oni su krivi za neki zločini. Kod nekih je taj zločin manji, kod nekih veći – ali svima im je zajedničko to da za svoj zločin nisu kažnjeni.
Agatha Christie nas majstorski vodi kroz radnju u kojoj likovi počinju umirati jedni za drugim na načine opisane u pjesmici Deset malih crnaca, razdirani sumnjom, ali i vlastitom grižnjom savjesti, sve dok više ne ostane nikoga na otoku.
Epilog ovog romana donosi nam poruku iz boce odnosno priznanje ubojice i sasvim nevjerojatan, ali i sasvim logičan rasplet.
Namjerno ne želim ispričati radnju i rasplet jer poanta je kriminalističkog romana da nas drži u napetosti do samog kraja i iznenadi otkrićem tko je ubojica.
Ipak, treba istaknuti da bi ovaj roman, da je napisan sada, vjerojatno predstavljao izvrstan psihološki triler koji bi, da se po njemu snima film, vjerojatno dobio nagradu Oscar za najbolji scenarij. Jer upravo u ovom romanu na vidjelo izlazi genijalnost Agathe Christi, držanje u napetosti do samog kraja (ne, neće vam puno pomoći ako prvo pročitate kraj), psihologija likova, motiv zbog koje dolazi do ubojstava, ritam po kojem se zločini događaju, metafora zločina i krivice.
Ako imalo volite Agathu, a niste još pročitali ovaj roman, svakako preporučujem kao lagano, ljetno, ali intrigantno štivo koje nećete ispustiti iz ruku dok ne dođete do posljednje riječi.
Autorica: Jelena Babić
