U veljači 2014. u Hrvatskoj je liberalizirano tržište naftnim derivatima. Pripadajućim je pravilnikom dotad cijene određivala država, a najviša je marža mogla biti 66 lipa po litri benzina i dizela. Tržišna utakmica, kao kod liberalizacije u osiguravateljskoj industriji, nije dovela do sniženja cijena. Marže otad polagano rastu, a danas se kreću oko kunu za benzin i 1,15kn za dizel. Točan iznos marži naftne kompanije kriju kao ‘zmija noge’, za HRT-ovo jučerašnje “Otvoreno” komentirao je analitičar Darko Horvatić.
Zašto je u Hrvatskoj gorivo najskuplje u regiji i kakva mu je kvaliteta? Na pitanja su odgovarali urednik portala cijenegoriva.info Tin Bašić te analitičari Horvatić (HRT), Marko Biočina (Jutarnji list) i Damir Novotny. Resorno ministarstvo i nadležna agencije pozivu HRT-a za sudjelovanje u “Otvorenom” nisu se odazvali. Međutim, u raspravu se uključio jedan Velikogoričanin.
– Kod nas je kvaliteta goriva poprilično dobra jer moramo slijediti direktive Europske unije. U BIH je puno nekvalitetnije gorivo nego kod nas i zato je jeftinije, pored svih parafiskalnih nameta i nižeg PDV-a – rekao je Bašić.
Ipak, kontrola kvalitete ulaskom u Europsku uniju je pala. Prije se derivate uvozilo na registrirano veleprodajno skladište, jedinstveno za cijelu državu, gdje ih se uzorkovalo i analiziralo pa tek onda distribuiralo pojedinim crpkama, a od ulaska u EU proizvođač izdaje jedinstveni EUR.1 certifikat.
– Tko jamči da je kvaliteta goriva na crpkama baš takva kakva bi trebala po papirima biti? Od trenutka kad se ova država odrekla Branka Jordanića i Državnog inspektorata, od tog trenutka nitko u ovoj državi ne može jamčiti za kvalitetu onoga što “trpa” u svoje vozilo. Mi umjesto goriva premium kvalitete dobivamo koktel svega i svačega – kazao je Horvatić.
Putujući laboratorij imenom “Istina”, koji je na precizan način mogao odrediti parametre kvalitete niza proizvoda i to na mjestu, nakon što je 2004. godine s mjesta glavnog državnog inspektora smijenjen Branko Jordanić, brzo je razmontiran. U kombiju je bilo sedam visokokvalitetnih računala, a dio je bio Američke svemirske agencije (NASA). Na priloženoj poveznici možete vidjeti kako je izgledao.
Zahlađuje. Prognostičari najavljuju polarnu zimu. Pri niskim temperaturama goriva niske kvalitete parafiniraju i motori se vozila kvare. Problem nije, nastavlja Horvatić, u dodavanju vode u gorivo. To je kompliciran tehnološki proces i stvaranje je takve emulzije skupo. Problem su, kaže, krute čestice, sumpor i nekvalitetni aditivi.
– Da ne ispadne da ne naša država toliko nezajažljiva, Europska unija direktivom propisuje najnižu razinu trošarina. U ovaj iznos trošarine utopljena je i naknada za ceste i autoceste. Nekom srećom smo izbjegli izdvajanje za restrukturiranje željeznica, ali ni to nije isključeno – pesimistično nastavlja HRT-ov komentator. Od cijene država uzima čak 60%, a trošarina ulazi u osnovicu za PDV, što Horvatić naziva porezom na porez.
U Hrvatskoj INA i Tifon s još nekolicinom naftnih tvrtki drže skoro cijelo tržište. Pet najvećih naftnih tvrtki u Austriji drži tek 40% tržišta, dok su ostalo mali i neovisni distributeri. Kako je logično, pitaju se gosti Otvorenoga, da iste cijene imaju tvrtke s vlastitom proizvodnjom, preradom i mrežom kao i one koje su isključivo trgovačke. Zašto MOL koncesiju na naftna polja u Hrvatskoj plaća 5%, u Mađarskoj 12%, a cijene se koncesija u Rusiji penju i do 40%.
Novotny tvrdi da liberalizacija u naftnon sektornu nije uspjela jer se nije razdvojila proizvodnja i prerada od distribucije nafte. Oligopol je, nastavlja, štetan za ekonomiju, a ni država nije nevina jer sve od 2007. neprekidno diže trošarine. Dokad ovako? Nitko ne zna.
