Glazbala, zvuci i vrsni izvođači, instrumentalisti, plesači i pjevači iz svih dijelova svijeta za vikend su Buševec pretvorili u centar glazbenog svijeta. Međunarodni festival tradicijskih glazbala u subotu je okupio 80-ak izvođača, svirača i sviračica iz Hrvatske, Mađarske, Češke, do Costa Rice i Mexica, a posjetitelji su ponovo uživali u nevjerojatnim zvucima tradicijskih instrumenata; nekih poznatih, nekih manje poznatih ručno rađenih instrumenata i naprava. Bilo je tu svega; od prepoznatljivih gajdi, dudi i jedinki te tamburaških instrumenata pa sve do cimbala, raznih instrumenata domaće izrade od pomagala u berbi poput brente ili kante, pa do trombona, trube ili pak magareće čeljusti.
Zub na zub- udaraljke magareće čeljusti
Magareću čeljust kao udaraljke koristila je skupina Entramar iz Meksika. Riječ je o tradiciji koja u njihovoj glazbi imaj utjecaje iz afričkih plemena. Naime, povijesni korijeni glazbenog stila ove skupine potječu iz kulturne mješavine meksičkog autohtonog stanovništva, afričkih robova dovedenih u Ameriku i dolaska Španjolaca u Novi svijet, a gosti iz Meksika raznolikost glazbene kulture pokazali su i na tradicionalnim gitarama- jaranama koje izgledaju poput tankih baroknih gitara s osam živca.
Doručak i glazba iz Costa Rice
Na trombonu, trubi, klarinetu, saksofonu i bubnjevima zasviralo je i jedanaest glazbenika skupine Cimarrona La Vaqueta iz Costa Rice. Ansambl je osnovan 2013. kako bi oživio građanski festival Liberije, temeljen na ideji održavanja i očuvanja repertoara Guanacaste. Ovaj muški ansambl oduševio je posjetitelje glasnim plesnim ritmovima limenih puhačkih instrumenata, ali i finim doručkom koji su u sklopu kulinarskog popodneva, uoči Festivala, pripremali u šatoru.
AC/DC iz Ravnih Kotara
Specifičnost svog kraja donijela je skupina Čevulja iz Ravnih Kotara, ili kako sami za sebe kažu „AC/DC iz Škabrnje“. Energični muški sastav svirao je na ručno rađenim instrumentima, uporabnim instrumentima koji su pretvoreni u glazbala i bome su dobrano zapalili publiku. „Uredili smo ove instrumente da ne padnu u zaborav, a to su pomagala koja su, posebice u berbi, koristili naši očevi, djedovi, majke i bake“, govore nam dečki koji su napravili i stalak za note od drveta trešnje, bubanj od brente koji zvuk proizvodi lupanjem o trbuh izvođača, a prilikom nastupa dobro su se zabavili i zezali.
Hodajuća enciklopedija Andor Vegh
Prava hodajuća enciklopedija je Andor Vegh, multiinstrumentalist, profesor i ljubitelj etnologije, narodne glazbe i tradicijskih instrumenata iz Mađarske koji je svoj najvredniji instrument , okarinu, prije par godina nabavio na sajmu antikviteta u Čiču! Vegh je predstavio povijesno, kulturno i zvučno bogatstvo gajdi, okarine, drvene pastirske frule ručne izrade bez rupa i publici ispričao bogatu povijest još pokojeg instrumenta.
Vegh je tijekom Festivala održao i višednevni seminar sviranja gajdi, a njegovi polaznici također su se predstavili publici.
Iz Mađarske je pristigao i Ifju Dudlistak, glazbeni trojac na dudama, frulama i Hurdy-gurdiju; gudačkom instrumentu koji proizvodi zvuk pomoću kotačića koji se okreće rukom i trlja o žice. Kotač funkcionira poput gudala za violinu, a pojedinačne note svirane na instrumentu zvuče slično zvukovima violine.
Češke gajde i podravske cimbule
U Buševec su stigli i gosti iz Češke; Mlada dudačka muzika koji čini 14 glazbenika, a obrađuje folklornu građu iz južne i jugozapadne Češke, iz regije Blat, Chodsk, a prije svega iz regije Prácheň. Glazba se temelji na tradicionalnom obrascu tzv. velikih gajdi, a češke gajde, koje se od naših razlikuju po tome da se zrak u njih ne upuhuje ustima, čine temelj tipične gajdaške glazbe.
Iz Đurđevca je stiglo troje cimbulaša. Podravski cimbulaši se već 14 godina bave poviješću te umijećem izrade i sviranja cimbula kao nematerijalnog kulturnog dobra. Cimbule je izradio Marian Fuček, koji ih i svira, a kaže da ih je do sad izradio više od 30 te tako pokušava oteti zaboravu ovu tradiciju, ali i educirati mlade kako ih zasvirati.
Velilka organizacija, puno posla, bravo Buševec!
Festival tradicijskih glazbala svakako je prilika da se publika, bila velika ili mala, zainteresira za tradicijska glazbala, da ih bolje upozna, pa i nauči svirati. Potvrđuje nam to predsjednik OSS-a Buševec Nenad Rožić. Ovo je bio 20. festival i Rožić govori kako je i u njegovu organizaciju uloženo puno truda, sati i vremena. „Mnogo je tu uključenih volontera, naših Ogrankaša koji su zaduženi za smještaj, za prijevoz, logistiku i organizaciju, za pripremu hrane…“, nabraja Rožić.
žNaime, u sklopu Festivala održan je i Buš Kuš, druženje uz tortille i tequilu, a uoči festivala gosti su pripremali specijalitete svog kraja. Posebna pohvala za trud, organizaciju i dovođenje grupa otišla je direktorici Festivala, Ireni Rožić, osobi koja se nalazi iza onog „nevidljivog posla“, a to je pozivanje i kontaktiranje grupa te traženje najboljih. „Pokušali smo dovesti i grupu iz Afrike, ali za sad još nismo uspjeli. Nećemo stati!, poručili su organizatori kojima skidamo kapu i čestitamo na fantastičnom festivalu.
Foto: OSS Buševec
